Art

Skrivenost

skriv

 

Dogorjela su

Naša otrovna sopstva.

Umobolno duše miruju

U potpalublju crne galije.

Iz nijeme pustoši dolazi nam bogotražitelj,

Kao anđeo.

Poprimajući oblik nemoćnog .

Srcu bola pjeva nedirnutna jesen.

Klonula su draga lica,

Zasićena i okoštala.

Grobarska bratstva

U grimiznom oku

Nose jedno poznanje :

Sve najprije mora da umre.

 

Svjetlost je tako neprimjetno

Napustila naše živote.

I dalje sam na dnu.

Taj prljavi, hladni nož

Na grkljanu.

 

O, kako je sve daleko.

 

Danilo Đurica

 

 

Ostavite komentar: