Tvoj tužni, kratki život zvuči kao priča
koju bi neko ispričao u ponoćnim satima,
da olakša breme susreta sa novim danom.
Tvoj život zvuči kao film
koji bi neko pogledao petkom veče,
da zaboravi na činjenicu da poziv za izlazak ne dolazi.
Tvoj život zvuči kao pjesma
čija sažetost pogađa metu,
suviše nestvarno i istinito,
kao nešto što odjekuje praznim ulicama
i slučajno dopre do iza prozora ,
gdje neko to uhvati
i zakopa duboko u sebi.
Tvoj život zvuči kao priča,
zašto si morala da je odživiš ?
Sada bi bila negdje
sa tijelom koje diše te,
tiha i zauvijek izmišljena
u onom treptaju prije sna
kad vrijeme guta samo sebe.
Jasna Karamehmedović