Tag: Jasna Karamehmedović

Art

Moj grad isplačem svakog dana

Moj grad isplačem svakog dana,prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti automobile kojima upravljaju bezumna licaisfrustriranost, bahatost […]

Art

Otkrovenje

Najtužnije otkrovenje-odrasli život je obično sranje,danju vrišti dosadom,u noći ćuti mrtvilom. Odrasli život nema vremenaza mene,za tebe. Odrasli život nema vremenaza ringišpilei duge šetnje prožete nedogledom tišine.On umire na rukamaispuštajući zadnje“rodi me”. Odrasli život nema vremenaza sanjarenje i kontemplacije gradskih panorama.On mehanizmom budućnostiguta smisao sadašnjosti. Prišunja se obećanjimaispijajući poslednju kapnekadašnjeg poetičnog poimanjatebe, mene. […]

Art

Nadam se

Nadam se da nisi kao ja- da ti ne treba piće da bi mogla i da hodom čuvaš ulice od pada, čak i sa visokim potpeticama, dok ženstvenost postaje smiješna. Nadam se da nisi kao ja- da voliš svoje pjesme, da ih pišeš i kad je sunčano i da se […]

Art

Strah

Prestravljena sam zbog godina koje se skupljaju iznad moje glave u džepu, u vozu, u ćaskanju, u učenju, u čekanju, u pošti, u banci, u bolnici. Prestravljena sam jer niko o tome ne govori, jer su dani beskrajno ćutanje o smrtnosti. Prestravljena sam jer me niko nikada na ulici nije […]

Art

Tvoj život

Tvoj tužni, kratki život zvuči kao priča koju bi neko ispričao u ponoćnim satima, da olakša breme susreta sa novim danom. Tvoj život zvuči kao film koji bi neko pogledao petkom veče, da zaboravi na činjenicu da poziv za izlazak ne dolazi. Tvoj život zvuči kao pjesma čija sažetost pogađa […]

Art

Krug

  Slušam nas kako ponavljamo noć, tragično lijepi u besmislu. Znam da ispod kože je drugačije, pa zašto se onda uporno odlažemo? Gledam nas kako umaramo noć, savršeno ružni u ostajanju. Sigurna sam da najmanje smo baš ovdje, pa zašto smo onda uporno sadržani u istom? I usta ostaju suva, […]

Art

20 i previše

Toliko godina, a malo toga naučenog – greške, zbunjenost, zime, izgubljene rukavice, slomljena ogledala, pijanstva, propuštena putovanja, bol u koljenu, čudni zvuci, besomučno guglanje uzroka svijeta, grickanje noktiju, spavanje do podne. Uskoro 20 i previše, a malo toga naučenog – ne udarati starije ljude, slati pretjerano učtive mailove, plesati samo […]

Art

Najteže je priznati

Najteže je priznati da nisi srećan, da te je svijet iznevjerio. Zato o tome ne govoriš, o tome piješ, spavaš, putuješ, lutaš, zarađuješ platu planiraš, pratiš šablon, čestitaš brakove, rođenja, smiješ se. (Neka neko zastane i iskreno te pita o svemu što jesi, da zajedno ne razumijete) Najteže je biti […]

Art

Rođene istog dana

Rođene istog dana iste godine. Ona pleše i slobodna je, ja moj horizontalni položaj ne dam čak ni petkom veče. Rođene istog dana, iste godine. Njoj tako dobro stoji uska garderoba, ja moje pidžame ne skidam ni nakon buđenja. Ona se usudi na svijet hiljadu puta u minutu, a ja […]