Nisi ti bila ni pristanište,
ni mirna luka,
svetionik, šuma puna hlada,
melem, izvor, dlan!
Uzalud su čamci pristajali
na tvoje obale.
Prebiraš godine,
sećanja, dane.
Ništa ne treperi,
ne pomera se,
ne živi.
Napunila si oči suzama i daljinom,
skupila ruke kao činiju.
Čekaš zalazak sunca
kao jedinu ponudu
dostojnu poverenja.
Jasna Đurđić