Iz nerazvrstanih pjesama 1962-1972
Ona želi govoriti, ali ja znam što je ona. Ona
vjeruje da je ljubav smrt – iako sve lišeno ljubavi
u njoj izaziva gađenje. Pošto je njena ljubav čini nevinom,
čemu bi uopće trebala govoriti? Ljubavnica Zamka, njeni
prsti obmanjuju zrcala zamjenica.
Svakom riječi koju napišem prisjećam se praznine koja
me tjera da napišem ono što ne bi mogla kada bi te pustila unutra.
Vezana sam pjesmom. Odvlači me do ivice, daleko od
domova živućih. I kada napokon iščeznem
– gdje ću tada biti?
Nitko ne razumije. Sve što ja jesam očekuje tebe
i ja svejedno lovim noć pjesme. Mislim jedino na
tvoje tijelo dok iznova i iznova oblikujem tijelo svoje pjesme
kao da je slomljeno.
I nitko me ne razumije. Znam da se život i ljubav
moraju promijeniti. Takve tvrdnje, dolazeći iz maske
koja prikriva životinju koja jesam, bolno nagovještaju srodstvo
između riječi i sjena. I to je odakle
dolazi, to stanje terora koje negira
čovječnost.
Alejandra Pizarnik
Sa španjolskog izvornika na engleski prevela Cole Heinowitz.
S engleskog preveo Patrik Weiss.