Oni što iz očiju kradu- nijesu to.
Ni oni što bi ukrali i ono što je za nebo svezano.
Teško je danas pronaći džeparoša među čovjekolikima.
A lopovčina-samo toliko.
Tek lopina-kao muva na omorini.
Džeparoš-nije ta fela.
Lopovčići avanzovali u lopove.
Lopovi-u lopine.
A lopine- u državnike.
Ili makar- čuvare trezora.
Siroti mali džeparoši-izumrli.
Po zakonu lopovske evolucije.
*******
Sumnjali smo u njega, pa smo mu se namještali.
On, sparuškan kao zaboravljena jabuka, crn kao gabelj, pod slamnatim rastreskanim klobukom.
Mi nabijemo džep-pozadinac, nalaktimo se na šank u birtiji, okrenemo mu leđa.
On- ni makac.
A mislili smo-džeparoš lično.
Samo žmirkao i sresao se od vinjačića kao sjenica.
A nije imao duge prste nego skvrčene kandžice.
Jednom, kad je dodijalo, zagrmio pošteni lopov:
–Ili džepari ili-sikter…
Sparuškani nabio klobuk, streknuo, utekao.
Pošteni lopov-kao siroče.
Ostalo mu suvo poštenje…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač – Zenit Novi Sad