Art

Bog u birtiji – Džeparoš

Oni što iz očiju kradu- nijesu to.

Ni oni što bi ukrali i ono što je za nebo svezano.

Teško je danas pronaći džeparoša među čovjekolikima.

A lopovčina-samo toliko.

Tek lopina-kao muva na omorini.

Džeparoš-nije ta fela.

Lopovčići avanzovali u lopove.

Lopovi-u lopine.

A lopine- u državnike.

Ili makar- čuvare trezora.

Siroti mali džeparoši-izumrli.

Po zakonu lopovske evolucije.

*******

Sumnjali smo u njega, pa smo mu se namještali.

On, sparuškan kao zaboravljena jabuka, crn kao gabelj, pod slamnatim rastreskanim klobukom.

Mi nabijemo džep-pozadinac, nalaktimo se na šank u birtiji, okrenemo mu leđa.

On- ni makac.

A mislili smo-džeparoš lično.

Samo žmirkao i sresao se od vinjačića kao sjenica.

A nije imao duge prste nego skvrčene kandžice.

Jednom, kad je dodijalo, zagrmio pošteni lopov:

–Ili džepari ili-sikter…

Sparuškani nabio klobuk, streknuo, utekao.

Pošteni lopov-kao siroče.

Ostalo mu suvo poštenje…

Boris Jovanović

Iz knjige Bog u birtiji

Izdavač – Zenit Novi Sad

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.