Hesiod
U razdoblju rodovskog uređenja, t. j. prije formiranja klasnog društva, pored Homera ističe se i Hesiod, koji je od njega mlađi, a živio je oko 700 god. prije n. ere.
Njegov otac doselio se zbog neimaštine i teškog života iz maloazijske Kime u Askru, blizu gore Helikona u Beotiji. To je već epoha koja se ne zanosi veličanjem herojske prošlosti nego misli na to, kako će ublažiti sve tegobe svakidašnjeg života. Tu nevolju su naročito osjećali siromašni zemljoradnici, koji su stradali i mučili se na vrlo oskudnoj zemlji.
Hesiod je proizišao iz te sredine i u svojim “Djelima i danima” izlaže nepravdu i podmitljivost kod moćnih, a siromaštvo i teškoće kod seljaka. Cijelo djelo je prožeto pesimizmom, Hesiod je želio, da u svom poučnom spjevu pokaže ljudima da marljivim i poštenim radom mogu postići bogatstvo i sreću. Rodovsko plemstvo je izrabljivalo siromašne seljake i Hesiod smatra da će Zeus sve popraviti, jer on nadgledava opću pravednost.
Vrlo interesantan je drugi Hesiodov spis “Teogonija” — (Postanak bogova). — U tom djelu on pokušava sistematizirati antičku mitologiju i objašnjava kako niže postaje iz višeg.
Redoslijed postanka je ovaj: Najprije je bio Haos (bezdan), zatim dolazi Geja (Zemlja) koja u svojoj unutrašnjosti sadrži Tartar, a poslije Geje pojavljuje se Eros — bog ljubavi. Iz Haosa su nastali Ereb (Mrak) i Crna Noć, a iz Noći eter i dan (koji je ujedno i bog dana). Iz Geje je postao Uran, t. j. zvjezdano nebo, a ujedno i bog neba. Zemlja i Uran rađaju Okean.
To nabrajanje dolazi na koncu do Zeusa, koji poslije mnogih borbi ostaje jedini vladar.
Kod Hesioda vlada još uvijek potpuno mitski način mišljenja.
Fantastično nizanje i opisivanje nije obrazloženo, niti se vide uzroci baš takvog toka. Međusobna borba na kraju dovodi do smirenja i svatko je zauzeo svoje određeno mjesto. Proces u Kozmosu je zamišljen kao djelovanje personificiranih sila, koje uslijed raznih okolnosti mijenjaju svoj tok i prepuštaju mjesto jačemu. Uran — Kron — Zeus — prikazuju razne stupnjeve formiranja kozmičkoga reda. Nebo (Kozmos) u procesu formiranja podložno je vremenskom toku i raznom mijenjanju, što na kraju dovodi do poretka koji može egzistirati na osnovu međusobnog djelovanja.
Iako su Hesiodovi izvodi fantastični, t. j. misao nije adekvatan odraz vanjskog objekta, nije logična, još uvijek ostaje kod njega kao pozitivno: postavljanje dva problema — 1) pokušaj sistematizacije i 2) postanak svega. Značajno je za napredak misli, da se raspravlja kako je moglo sve postati i dokle taj proces teče, kao i drugo, kako to sve sistematizirati i prikazati kao jednu, cjelinu.
Tu zaslugu Hesiodu priznao je i prvi grčki povjesničar Herodot (oko god. 484- -425 prije n. ere), koji je u svojoj “Historiji” (II. 53) pisao da su Homer i Hesiod složili Helenima teogoniju i dali bogovima imena. Međutim ovdje treba napomenuti da je Hesiod mnogo ovisan od Homera, čak je pisao jezikom njegovih epova.
Iz gornjeg se vidi da Hesiodovi bogovi nisu vječni, nego su postali iz pet praelemenata: Haosa, Zemlje, Erosa, Mraka i Noći. Bogovi su tek kasniji proizvod, i trebali bi oličavati smisaoni red i djelovanje u kozmosu. Tu su stvari dobile imena bogova, kad je priroda već svojim dugim procesom bila uglavnom sređena i djelovala kao harmonična cjelina.
Iako Hesidova rješenja nisu nikakva rješenja, on još uvijek u razdoblju teogonija zauzima vidno mjesto postavljanjem problema, koje će, tek vijek kasnije, naučno početi rješavati grčka filozofija.
Branko Bošnjak
Grčka filozofija
Iz “Djela i dana”
Hesiod je poslije smrti oca imao parnicu sa svojim bratom Persom. Na sudu je loše prošao, jer je njegov brat podmitio sudije. Hesiod piše, da će besmrtni bozi kazniti opačine jer su oni protivnici nepravde.
Poslije opomene bratu, on govori o porijeklu ljudi:
Zlatan najprije rod su stvorili smrtnika ljudi
Besmrtni bogovi, što na Olimpu imaju kuće.
Bilo je to, kad Krono je vladao nebom.
Kao bogovi ljudi su živjeli bezbrižne duše
Od svake muke daleko, bez jada nit’ ih je starost
Zatekla bijedna, jednako uvijek su krepke im bile
Noge i ruke u naporu, izvan nevolje svake
Kao svladani snom su umirali. Sve im je bilo
Lijepo: plod im žitorodna zemlja je nosila uvijek,
Sama od sebe mnog i obilan, po volji mimo
Oni su poslove svoje obavljali u svakom dobru,
Bogati stadom i besmrtni bili su bozima mili.
A kad je ovo ljudsko zemlja pokrila pleme,
Odlukom velikog Zeusa oni su postali dusi
Dobri i skloni, zemaljski, čuvari smrtnika ljudi,
Kojino čuvaju pravdu i paze na drska zločinstva,
Oblakom zaodjeveni idući svuda po zemlji
Daruju blago — takova im je vladarska služba.
Drugi su opet rod mnogo slabiji, srebrni zatim
Stvorili bogovi, što na Olimpu imaju kuće,
Pređašnjem zlatnomu niti rastom slični ni duhom.
Stotinu ljeta se hranio dječak u brižljive majke,
Igrom se baveći, nejak i lud, u rođenoj kući,
A kad je dozreo i do muževne došao mjere,
Samo su kratko živjeli vrijeme trpeć boli
Od nerazbora, gdjeno se griješne obijesti nisu
Čuvati mogli drug prema drugu niti su htjeli
Bogove štovati niti im žrtve prinositi svete,
Kako je pravo i po običaju. Zeus ih je stoga
Kronović ljutit pokopao, časti jer davali nisu
Blaženim bozima, što nastavaju olimpske dvore.
Kad je i ovo ljudsko zemlja pokrila pleme,
Po njem od ljudi su podzemni nazvani blaženi dusi
Drugoga reda. Ipak i njima pripada slava.
Rod je tad opet drugi stvorio, treći po redu
Zeus-bog, mjedeni, ni po čem onom srebrnom sličan,
Tvrd ko od jasena, strašan i silan. Aresa djela
Jadovna njima su bila na umu i obijest, a nisu
Žita jeli, neukroćenoga bili su duha;
Srčani, surovi, silnu su imali snagu, s ramena
Ruke su pogubne visjele na golemome tijelu,
Mjedeno bilo je oružje njihovo, mjedene kuće,
Mjeđu su težili zemlju, za željezo ne znajuć crno.
Vlastitim rukama svladani oni su pali u propast
U gliboviti stan grozote podzemnog Hada.
Neslavno. Smrt ih je strašne, kakvi su upravo bili,
Uzela crna i svijetlo napustiše sjajnoga sunca.
Nakon, što je i ovo pleme pokrila zemlja,
Drugo je opet, po redu četvrto Kronović Zeus-bog
Na mnogohranoj stvorio zemlji, pravednije, bolje:
Ljudi junaka, božanski rod, polubogovi što se
Zovu, na beskrajnoj zemlji, prije nas pokoljenje.
Jedne od njih rat i bojna ubila vreva,
Drugi po Tebom sa sedmero vrata, u Kadmijskoj zemlji
Padoše baš u svađi za stada Edipa kralja,
Drugi pogiboše, kad preko bezdana morskog u Troju
Lađama krenuše Helene radi ljepotice žene.
Neke je ondje zaista smrtna zadesila svrha
Nekim daleko od ljudi stanovat i živjet odredi Zeus-bog
Kronović silni, pobijenima na kraju zemlje,
I od besmrtnika daleko, a Krono zavlada njima.
Tu dakle oni na otoku blaženih bezbrižna srca
Stanuju kraj Okeana duboko virovitih voda
Sretni heroji, kojima medene plodove nosi
Tri put na godinu zemlja obilnu dajuć hranu.
Kamo sreće, dioničar da nisam petoga roda
Već da sam ili prije umro ii’ kasnije rođen.
Gvozdeno pleme ovo je sada i nikad ga ne će
Dnevna minuti muka i tuga, pa ni po noći.
Jadnici ljudi, teške će bozi zadavat im brige.
Ipak i zlu će se njinom dobro primiješati neko.
I taj će rod govorljivih ljudi zatrti Zcus-bog,
Sijede sljepočnice kad od rođenja na svijet donesu.
Niti će otac djeci, nit djeca bit će podobna ocu,
Ni spram domaćina gost, kako valja, ni drug prema
Niti će brat biti mio, negda kako je bio. drugu,
Rođenom ocu i majci uskratit će čast u starosti
I u govoru još ih riječima grdit teškim,
Zlotvori božji, što osvetu ne znaju, niti će oni
Roditeljima starim dužnu davat hranu.
Šaka će suditi, jedni će drugima gradove harat
Neće se cijeniti zakletva prava ni pravda ni dobro
Više će štovat čovjeka, koji zloću i obijest
Počinja, pravo će jačega vladat’, a stida će nestat,
Zao će u govoru povrijediti boljega muža,
Podmuklim riječima i to pokrijepiti zakletvom krivom
Zavidnost crna bijedna sve će pratiti ljude
Zlobnim glasom, zluradim srcem i žalosnim licem.
Tada na Olimp sa zemlje, gdjeno su široki puti,
Stid će otići i Zazor među bogove vječne,
Bijelim ogrtačem lijepo zaodjevši tijelo,
Rod napustit će ljudski, a smrtnicima će patnje
Nevolje ostat i od zla obrane ne će imati.”
Hesiod opet govori kako bi svi morali paziti da se izvršuje pravda:
“Oj vi, vladari, sami razumijte suđenje
ovo:
U blizini ljudi se nalaze besmrtni bozi,
Bdijući, ako kad jedni druge postupkom krivim
Zatiru i baš ništa za osvetu ne mare božju.
Trideset tisuća tako na zemlji, mnoge što hrani,
Ima nad ljudima smrtnim besmrtnih božjih čuvara,
Koji čuvaju pravdu i paze na drska zločinstva
Maglom zaodjeveni idući svuda po zemlji.
To je Pravda, djevica vječna, Zeusova kćerka
Slavna i čašćena od stanara olimpijskih dvora.
Kada bi je tko povrijedio krivo čineći s nepoštovanjem,
Mahom bi ona sjela uz oca, Kronova sina,
I optuživala ljude nepravedna duha, dok narod
Ne plati kaznu za grijeh upravljača, što premda krivu
U zloj namjeri izriču drugamo skrenuvši pravdu.
Pazeći na to, vladari, i darova pohlepni svagda
Sudite pravo i smetnite s uma presude krive.
Sam sebi u zlu radi, drugome o zlu tko radi.
Nakana zla je najgora onomu, koji je ima.
Savjet za poljske radove:
“Kada Plejade, kćeri
Atlantove izlaze, žetvu
Početi treba, kad zađu, onda na oranje pođi.
Četrdeset se dana one kriju i toliko noći,
Ali kad opet u kruženju godine one se jave,
Istom je onda vrijeme za žetvu da željezo oštriš.
Takav je zakon polja za one, koji uz more
Stanuju kao i one tamo u pitomu dolu
Dalje od mora valovita, tustu što imaju zemlju
Gol treba da šiješ i gol da oranicu oreš,
Gol i da kosiš, ako ćeš Demetrin posao svaki
U pravi čas da opraviš i da ti sve na vrijeme
Urodi, kako poslije ne bi morao ići
Pred kuću tuđu prosjačiti i još ne postići ništa
Kao sad što si došao k meni, ali ti ne ću
Dodat ni privrći mjeru, već radi, ludi moj Perze,
Poslove, koje su bozi dosudili ljudima smrtnim
Nikad sa ženom i djecom da ne budeš u srcu tužan
Tražio žitak u susjeda i da te oni ne prezru.”
Dalje govori bratu kada je najbolje da plovi lađom po moru, a zatim navodi primjer njihova oca:
“Kao što otac je moj i tvoj, što veoma lud si,
Perze, lađama plovio tražeći pošteni žitak,
Amo dok nije došao, mnoga preplovivši mora
Crnoj na lađi, Kimu napustivši eolsku nekoć.
Valjda ne bježeć od bogatstva, imutka i sreće,
Nego od bijede, koju Zeus-bog ljudima daje.
Blizu Helikona sjeo u Askri tužnome selu,
Hudom u zimi, nemilom ljeti, nikada dobrom.”
Hesiod o sebi:
“Nikad još naime nisam plovio širokim morem,
Osim u Eubiju iz Aulide, gdje su Ahejci
Nekoć prezimili sabravši naroda mnogo da krenu
Svete iz Helade protiv Troje, gdje lijepe su žene
Ja sam u Halkidu tada na takmicu Amfidamanta
Mudrog doplovio, mnoge su nagrade velikodušno
Sinovi pobjedniku obećali — samo sam, velim,
Pjesmom pobjedivši tronog odnio s ručkama lijepim
Muzama ja sam ga Helikonskim posvetio ondje,
Gdje su me milozvučno prviput obašle pjesmom.”
O dobroj i lošoj ženi:
“Ništa naime čovjek ne ugrabi bolje
od žene,
Ako je dobra, ali i ništa strašnije od zle,
Žderonje, koja će muža ma koliko snažna sažeći
Sve bez vatre i starost mu rano naprtit na leđa”
Savjet ljudima:
“Najljepši dar na
zemlji je ljudima strpljivi jezik.
Umjeren govor s pravom zaslužuje najveću hvalu.
Rečeš li o kome zlo, znaj, brzo ćeš i gore čuti.”
O danima:
“Ovo su eto sretni od Zeusa premudrog dani,
Kada sudeći pravo narod poslove vrši.
Prvo početak i četvrti svet i sedmi je danak,
Kad Apolona rodi Latona sa lukom od zlata,
Onda osmi i deveti, kad je u porastu mjesec,
Oba za vršenje poslova ljudskih osobito zgodna
I jedanaesti dan i dvanaesti isto su dobri,
Ovce da strižeš i da radosne plodove žanješ,
Ali je dvanaesti od jedanaestog svakako bolji —
Zaista onda pauci hodeći zrakom ne predu
Cijeloga dana, dok naprotiv mravi prikupljaju rpu
Onda nek žena postavi stan i posao poeme.
Trinaestog dana kad mjesec raste kloni se uvijek
Sjetvu početi, ali je dobro njegovat bilje.
Usred mjeseca šesti vrlo je štetan za bilje.
Dobar je rođendan muškoj djeci, ali nije ženskoj
Pogodan ni za rođenje ni za udaju poslije.
Na početku šesti nije za djevojke dobar
Rođendan, ali valja da strižeš ovce i koze
I da pastirski obor zaokružiš, povoljan bit će.
I za rođenje dječaka, al ovi će voljeti poslije
Govor uvredljiv, laskav i lažan i šaptanje tajno.
Osmoga dana u mjesecu treba prasce i june, što buči
Škopiti, mazge pak mnogo trpeljive dvanaestog dana
Dvadesetog u mjesecu punih i najvećih dana
Rodi se dječak pametan, znajući mnogo i mudar.
Deseti dobar je rođendan za dječake, za ženske
Četvrti u sredini, za ovce i volove sjajne,
Noge što vuku i oštru paščad i strpljive mazge
Ruku položivši krotit je tada, al imaj na umu
Četvrtog dana u mjesecu s kraja i na početku
Da se čuvaš jada dušomore — vrlo je koban.
Četvrtog dana u mjesecu vodi u kuću ženu.
Pošto si pitao ptice o tom što znakove daju.
Petih se dana u mjesecu čuvaj, kobni su oni,
Kažu, da osvete Srde onda pohađaju Kletvu
Koju je vodila Takma vjerolomstva za kaznu.
Sedmoga dana sred Demetrina mjeseca žito
Sveto neka se pažljivo baci na okruglo gumno
A drvodjelja neka za pokuće građu nasiječe
Obilnu i za lađe, koja će prikladna biti.
Četvrti dan je da počneš slabe popravljat lađe.
Deveti dan u sredini je pred veće najbolji uvijek,
Na početku je mjeseca deveti posve neškodljiv,
Dobar za sjetvu je, dobar za djevojke i za dječake
Dan rođenja i zaista nikada nije posvema zao.
Malo ih znade, najbolje da je devetog dana
U trećem dijelu složiti bačvu i jaram na šiju
Staviti volu i mazgama i brzonogu konju,
Mnogo veslačku lađu u more vinuti brzu.
Malo ih ima, što istinu ovu naviještaju pravu.
Četvrtog dana otvori bačvu, svet je nada sve
Usred mjeseca, najbolje pak je, to malo ih znade,
Iza dvadesetoga u zoru, pred veče manje.
Ovo su dani pozemljarima ljudma na korist,
Drugi su dvojbeni, bez značenja, ne donose ništa,
Ima ih, koji ističu druge, no malo tko znade.
Katkad je dan kao maćeha, katkad dobar ko mati.
Sretan i blažen je čovjek, što dobro znajući sve to
Živi i radi bez krivnje pred besmrtnim bozima vječnim,
Ptice pitajuć i izbjegavajuć prestupke griješne.”
Hesiod
Prevod – prof. Alberto Bazale