Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću.
Pod tim plamenom ispisane su ove riječi.
Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita.
Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za trošak, nego za trajanje.
Dakle, priče su besmrtne kao i duše.
Ili: i priče imaju dušu.