Gluvo doba.
Umalo ne rekoh – ponoć mene.
Isuviše mraka, previše tišine.
Sanjam kako me hladna voda plavi…
Mili uz mene kao zmija.
Probudim se, vidim ti obris pored sobnog prozora.
Stojiš u mraku, gledaš kroz venecijaner.
Okrenem se, pokušavam da zaspim.
Kakva mističarka, pomišljam, šta li joj je sad na pameti…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo