– Opet nešto dumaš?– Dumam.– Kao neki mali Sokrat.– A ti opet nešto prigovaraš…– Ne prigovaram!– Kao neka mala Ksantipa…– Ona ljubomorna, bezobrazna, džangrizava?!Tako mi Sokrat izađe na nos… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

– Malo su ti uske…– Uopšte nisu!– Možda malčice…– Nemoj da pričaš!– U stvari, možda i nijesu.– Nije možda, nego sigurno!– Nijesu uske, učinilo mi se.– Naravno da ti se učinilo!– Baš ti dobro stoje…– Isto kao i prošle godine!– Isto, samo su malo…– Šta, uske?!– Nijesam to mislio…– Nego […]

I to se ponekad zgodi.Dobijem visoku temperaturu, propadam u bezdan,pa se vinem visoko.Slabašan, nemoćan kao zgaženi cvijet.Pretvaram se u onog Pavla Orlovića na strašnom bojištu…Ni snage, ni sablje, a okupan nekom čudesnom milinom…Onda me ti, Kosovko Djevojko, prevrćeš i obrćeš,zadajaš čajem, zalažeš kiflicama…Kakvo bojište, takvo pričešće! Boris Jovanović Iz knjige […]

Sad zamisli ostrvo.Malo, kao tvoj dlan, nasred okeana.Hvatam kišnicu sa jedne latice jedinog ostrvskog cvijeta.Kažem ti:– Baš sam se napio – a glas mi zazuji.A ti, ništa ne kažeš.Ti si jedini ostrvski cvijet… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

Selfi:Dva lica.Jedna grančica što se zanjihala, u cvijetu.Malo neba, plavog.Ptica…Dosta za danas… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

– Znaš onog visokog crnokosog što ga često viđamo napromenadi?– Znam, zašto?– Sanjala sam ga sinoć… što li mi on pade na pamet… celu noć…I izađeš na terasu.Kao da ništa nije bilo…Cijelu noć?!Visokog, crnokosog, sa promenade…Sanjala!Cijelu noć… noć cijelu!Izlazim za tobom.Gledam kako širiš veš.Pjevušiš.– Naučnici tvrde da san traje svega […]

Kad smo bili u Baru, onog tamo ljeta, pričao sam tio onoj tamo maslini.I ovog proljeća, ona tamo maslina, iz onog tamo ljeta,banula je u ovu ovdje priču.Barska maslina, rođena prije Hrista…A još rađa.A rođena prije Hrista…I sve tako, klati mi se u glavi kao staro zvono.Pa te pozovem telefonom.– […]

Uhvatim ti stidak u dnu pogleda…Kao stidljivu ribicu što izlazi na površinu.Namreška ti oko.Osjetim ti ga i u grudima.Kao pile kad prokljuvi, pa se začudi roždestvu.Tada nijesi samo moja.Skidaš i minđušice.Pripadaš nekome, a taj neko sam slučajno – ja… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

Hvatam one gornje grane i savijam ih tebi.U sebi pjevušim:Višnjičica rod rodila, od roda se…Stojimo na zelenim plastičnim stolicama.Malo-malo, izgubimo ravnotežu.I poletimo u plitki ambis.Ti puniš crvenu, ja zelenu koficu.Grane se gibaju, treskaju…Pićemo sok od višnje u kasnu jesen, dok novembarska kišazapljuskuje prozore kao da smo na korabljici…Ti ćeš hvaliti […]