
– Znaš onog visokog crnokosog što ga često viđamo na
promenadi?
– Znam, zašto?
– Sanjala sam ga sinoć… što li mi on pade na pamet… celu noć…
I izađeš na terasu.
Kao da ništa nije bilo…
Cijelu noć?!
Visokog, crnokosog, sa promenade…
Sanjala!
Cijelu noć… noć cijelu!
Izlazim za tobom.
Gledam kako širiš veš.
Pjevušiš.
– Naučnici tvrde da san traje svega nekoliko trenutaka,
a onome koji sanja čini se – cijelu noć.
– Što ti to pade na pamet? – pitaš, pa me ljubiš u letu,
kao leptir.
Volio bih da noćas sanjaš guštera…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo