Kad smo bili u Baru, onog tamo ljeta, pričao sam ti
o onoj tamo maslini.
I ovog proljeća, ona tamo maslina, iz onog tamo ljeta,
banula je u ovu ovdje priču.
Barska maslina, rođena prije Hrista…
A još rađa.
A rođena prije Hrista…
I sve tako, klati mi se u glavi kao staro zvono.
Pa te pozovem telefonom.
– Kupi mi maslinovo ulje – kažem.
– Već sam ga kupila – kažeš.
Prekinem vezu. Pa opet pozovem.
– Jesi li sigurna da je barska maslina baš toliko stara? –
nastavljam razgovor.
– Tako kažu – kažeš.
– Ljudi svašta pričaju.
– Ne bi to pričali tek tako…
I razgovaramo sve dok se ne vratiš.
A kad se vratiš, zažalim što ne živimo vječno…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo
