
nedostaje mi škripa snega
kristali vode, mraz
preko kojeg bih projurio
preskočio sve kranove
dizalice u luci
bez straha, pretrčao Dunav
sve do Kalafata
Loma
ili još dalje
do Konstance
uostalom kao i svi moji preci
utekao bih od iskopanih rovova
sa obe strane ulice
mahnita kopita
crveno-zelene i crno-žute konjice
od srušenih brda
granice što se širi ka istoku
betonskih urbanih monstruma
u koje me uteruju
nedostaje mi škripa snega
Saša Skalušević Skala
/ iz rukopisa knjige Tucanje jezika, 2025/