Jedna od neobičnih slika je ,,Alegorija Satane”, poljskog slikara Ludviga Stasiaka.
Kod ove slike lik Satane se prikazuje kao simpatični i pomalo smiješni gospodin, koji nalikuje klovnu. On je predstavljen kao gospodar svijeta, ali na neki satirični i izopačeni način. Sa jedne strane, kao da želi da ublaži svoj zli lik, kao onaj klovn ubica iz horor filmova, neodređenim i naizged bezazlenim osmjehom, pri tome držeći u ruci novčić, a sa druge strane tim novčićem, koji predstavlja put ka svjetskom uspjehu (a pošto ga Satana drži, on je simbol uspjeha kroz prevaru i druge nečasne radnje), želi da zanese ljude da ne obraćaju pažnju na kosture ispod i oko njega, a oni sami predstavljaju ljude koji su se ulovili na demonski novčić.
Simbolika ove slike je čitava istorija čovječanstva, bilo pojedinačnog čovjeka, bilo naroda, koji hoće da dođe do uspjeha pošto-poto, iako ga on vodi u propast i smrt, kao i potpadanje pod Satanino ropstvo.
Satana, inače ima osobinu da ljude prilikom mamljenja na grijeh, taj grijeh predstavlja kao sitan i beznačajan, a kada ljudi duboko zađu u njega, odvodi ih u očajanje i samoubistvo.
Ako gledamo početak i kraj svakog čovjeka, naroda, države, vidimo da su mnogi prihvatili novčić smiješnoga dijaboličnog čovječuljka, mislili su da će primanjem novčića od demona i sami postati tzv. vladari svijeta, onako kako se taj najpoznatiji prevarant i lažov predstavlja, a u stvari sa istim novčićem, poput Glišićeve ,,Glave šećera”, prodaje ljudima istu ,,glavu šećera”, kao onaj činovnik i njegov podređeni tj. daje im isti novčić lažnog sjaja kroz vjekove, i ljudi se opet i opet mame da će tim novčićem jednom postati veliki, da će vladati, moći šta žele.
Ali avaj, smrt i Satana, u svom novom-starom ružnom obliku, ih čekaju najčešće prije nego što išta stignu od navedenog i da narede, pa čak i da pomisle. Ovaj novčić može predstavljati milion stvari u ovome svijetu, lažna svjedočenja, falsifikovanja, trovanja, ubistva, prevare, magiju, ratove, mučenja, torturu, gaženje preko mrtvih radi uspjeha, gordost, sujetu, lažni svjetski sjaj, idolopoklonstvo, bestidnost, lukavstvo, zavjere i zakulisne radnje, krivokletstvo, udvorništvo prema nadređenima i surovost prema podređenima, bezbožnost.
Koliko se ovakvih ljudi pretvorilo u kosture pakla, duboko bačene u adske bezdane i one unutar njih, teško je reći, to samo Bog zna. Uglavnom su svi ti želatelji volje za moći davno zaboravljeni demonski klovnovi koji vesele Satanu.
Kako kaže samo Jevanđelje – ”Ðavo je laža i otac laži”.
Miloš Lalatović
