Nikada nijesam volio školu.
A možda nikada nijesam volio nikakav posao.
A opet, ne može se reći da sam trut.
Nešto između: ni trut, ni radilica.
A uvijek sam volio školsko zvono.
Sto puta više od crkvenog.
Kad školsko zvonce zacilikće, sve se svečano umiri,
pa šikne kao gejzir.
Mogu kroz urnebes da ti čujem potpetice.
Kad silaziš.
Zato volim kad zazvoni…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja, Kraljevo