U prestonici, jakako! Kao i uvijek, jamačno! Bira se onaj koji ti valja, a ne onaj koji ti nije s ruke. To je prirodno za prirodne ljude. Što bi se bilo šta mijenjalo ako je sve potaman. Jednom, gospodar, vavijek gospodar. Sve ostalo je tandara–mandara, smuti, pa prospi, nevaljala rabota…
I sad neko da drži pridike, da tupi i zanovijeta, da bere bostan i hvata zjala. Ko da mi ne znamo kako valja i šta nam je činiti. Neki tamo bi nešto drugo, nešto kobajagi bolje, kao da je to naša briga!
Istorija nas je naučila, i serdarstvo i vojvodstvo i čojstvo i sojstvo i um i razum. Nijesmo mi od juče ili prekjuče. Mi smo ođe od kamenog doba, naše se nebesima mjeri, a ne tricama i kučinama. Naši su levori zadovijek puni i za četovanje i za svatovanje. Svakoga smo u oči pogledali i svakoga kako valja dočekali, a bogme i ispratili. I činjeli što smo činjeli i rekli što smo zborili, nikada porekli, nikada prevarili. Znadu junaci što je junaštvo, znadu birači šta je vlast, šta je prvo i potonje. Znamo mi kako i kome, koliko i kada, zašto i zbog čega.
Slušamo sebe i ne griješimo, a i ako pogriješimo, o našu glavu. Što bi naši stari rekli: sami pali, sami se ubili. Ako griješimo, ne griješe nam drugi, ako činimo, sami činimo, ako je naše, neka bude po našem. Prestonica je tvrda karaula, važnija od svih gradova, grad nad gradovima, grad za koji se država drži, grad za koji svi znadu i koji svi poznadu. Ima većih gradova, ali nema važnijeg grada, ima ljuđi, ali nema boljih, ima čojeka, ali kao ođe nema. Ima sablji, ali nema oštrijih, ima glavah, ali nema mudrijih, ima penkala, ali nema pismenijih, ima soja, ali nema sojskijeg…
Ođe izbori i ne trebuju, sve se unaprijed znade. Riječ je riječ, glas je glas, jauk je jauk. Ako je i teško, nama je, ako je i naopako, i to je za zor, ako je do propadanja, navikli smo da propadamo. Ako je do demokratije, mi smo je izmislili, ako je do ustava, mi smo ga sočinili, ako je do samoga Boga, mi smo mu i pređe rekli koliko može i dokle je njegovo! A ako smo i Bogu skresali, kako nećemo tamo njima koji traže drugo vrijeme i druge običaje, koji ištu svoju pravdu i svoje adete, koji zapomažu i skamuču kao grdne ženetine. Eto vam ga sad, pa kojevitezajte i tražite bolje, od vašega boljitka nema uzaludnije rabote niti sluđenijeg činjenja.
Gospodar je gospodar, sablja je sablja, zakon je zakon. A zakon je gospodar! I šta tu i kome tu nešto nije jasno?! Ako i ne valja, naš je, a kad je naš, onda je najbolji, a ako je najbolji, neka je vječan, a ako je vječan, onda je gospodar, a ako je gospodar, onda je nama čast i čest, slava i sila, kruna i žezlo. Čije ovce, toga i planina. Ovaca će uvijek biti, a planina osobito!
Gledajte sebe i birajte prema sebi. Lakrdijaštvo lakrdijašima, a nama sve po zasluzi od starinah.
Lasno se ljuđi dogovore. Ko ima, taj i daje, a ako usfali, znamo i za trpnju. A ako baš i ne valja, znademo i za gore, a ako je zlo i naopako, opet je naše! Valjastije je naše zlo od vašega dobra. Bogatija je naša nemaština od vašega imanja, punije su naše praznine od vašijeh punijeh glavah i kesah! I dalje ruke od nas, jer znamo mi i drugačije!
Teško to drugi shvataju, drukčija je njihova mjera. To što je ovako i što je sve oburdano ne znači da treba drugačije. To što je očerupano i oskrnavljeno ne znači da je moglo bolje. Bolje će biti kad mi odlučimo o boljitku. Ako nećemo bolje, znači da nam je već bolje, a ako nam je bolje što bi nam bilo dobro. Vaše dobro i naše dobro nijesu ista dobra. Ako nam je bolje, ne mora da nam bude dobro i točka!
Mi smo ih birali, jer su naši. Bolje je naše najgore, nego vaše najbolje! Od našega dobra, nama je dobro, a vi se o vašem dobru starajte.
I što će nam, uostalom, dobro?! Zna se kome je dobro pripanulo od kada je svijeta i vijeka. Nijesu svi za dobro. Dobro je za birane glave, za birane junake, nije dobro za neke tamo, za one njihove, za pilićare i piljare. Kad je svima dobro, nešto nije dobro, kad tako nikad nije bilo, što bi bilo sada. Što bi se sramotili tuđijem dobrom i što ne bi trpjeli i kad muke odole?!
Uostalom, ne biramo dobro, biramo najbolje!
A ako ne razumjeste, nikakve štete. Nama najbolje, vama kako vam drago!
O Mojkovcu, drugi put.
Zaboravih Mojkovac, kao što oni zaboraviše Bojnu Njivu…
