Ko će nas spasiti, dragi zemljače. Ko će, ako neće Ranko. Ranko ili Sunce žarko.
Poluusamljeni jahač okrenuo ćurak naopako, a sve po nalogu svjetskih supersila i odlučio da se prući koliko je dug, a valjda i širok , i da padne slavno u neslavnoj bici. Došlo je, Bog te poljubio, vrijeme konačnog obračuna, došla je potonja ura političkog zemljotresja, došao je dugoočekivani politički Armagedon, Apokalipsa, surova i strašna Istina, konačnost Otkrovenja.
Titančić Ranko, zaratio protiv Titana u titanskoj državi, pred očima svih titančića.
Spasa nam, naravno nema, ali propasti, naravno, nećemo. Kojem će se prikloniti carstvu junačni titančići? Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka… Ili bijaše obrnuto, ko će ga znati.
Epska vremena konačno nastupiše u zemljici ljuđi i junaka. Marko Kraljević i Musa Kesedžija osedlaše dora od megdana. Puče kolan svečevoj kobilici. Kako li će i ko li će dobiti unaprijed izgubljenu bitku. I ko čeka u hladovini sve pijući rujno vino, a sve zarad svoje kesice i kasice. Ko će, dakle, biti dobitnici, a ko gubitnici u strašnom obračunu u kojem nema pobjednika, a ni poraženih nema…
Ranko i Sunce (ti) žarko načisto pomoriše i pomutiše zemlju svukoliku od Pljevalja do mora sinjega. Osjeća se u vazduhu nešto vrelije od ljetnje jare i silnije od mora sinjega. A ja što ću, ali sa kime ću?!
Velike bitke, dobro znaš zemljače, imaju početak, ali nemaju kraja. Još traje Boj na Kosovu, još se čuje zvek, lelek i tutanj, još grozomorno odjekuje alakanje i hristijansko kojevitezanje. Još traju i Grahovac i Skadar i Mojkovac. Pa kako neće vječno potrajati ono što je od juče počelo? Titan i Titančić neće tek tako vratiti sablje u kanije, potrajaće ova nadbitka mnogo duže nego što neki misle ili možda mnogo kraće nego što se neki nadaju. Bitka nad bitkama za vremena nad vremenima, za ljude nad ljudima, za pjesmu nad pjesmama. Svaka veličina dobila je na veličini u našoj najnovijoj istoriji.
Ja sam hajduk što goni hajduke, reče Titan. Glasnija je moja hajdučija, uzvrati Titančić, pa se kao što običajno pravo nalaže i epski zamah potpomaže, uhvatiše za groca bijela. Ili preplanula, u slavu mediteranske bajke i brdskoplaninskokatunske mitologije.
Eto, zemljače dragi, i to dočekasmo. Zaratiše Ranko i Sunce ( ti) žarko! Vidjeće se, kao i dosad što se vidjelo, tko je vjera, tko li je nevjera. Još bolje će se vidjeti tko je vjera, tko li je nadvjera. Kao i dosad što se vidjelo. Ništa se od tolikih vidika vidjeti neće. Je li Ranko odveć zakasnio ili će nam potamniti Sunce? Čaša vina ište čašu vode, špriceri se ponajlakše piju.
Tako, zemljače dragi, umjesto da se ljuljuškamo na montenegro talasićima i da uživamo u bogomdatostima, mi se kidamo u još jednoj slavostrašnoj bitki. Opet se, avaj, šilje koplja, umjesto da se šire suncobrani. Tako nam je kako nam je, jer je, kao što mudriji rekoše, previše istorije strpano na premalo mjesta. Sve je ovdje zgrušano i zbijeno, jer je mnogo krstaša , a malo vjere.
Pokazaće se, konačno, kao i što se dosad pokazivalo, jamačno, ko je vuk a ko je lisica, ko je vujo a ko je vujica, ko je cvrčak, a ko li je mrav. Jedino nam ta spoznaja fali u našim razbataljenim danima jer odavno znamo ko je alfa, ko li je omega, ko je nebo, ko li Sunce ( ti) žarko…
Pregaocu Bog daje mahove, znaju to vrlo dobro i Titan i Titančić, i Ranko i Sunce (ti) žarko. A znaju li, o zaboga, da Bog s tim nema nikakve veze, iako se ovih dana od gnjeva žarkoga sunca i zemljica majka joguni i trese. Neka se na ovome zadrži, pa je opet, dobro, moj zemljače. Uvijek može gore, kazuje nam stara mudrost i mi je kao i svaka sirotinja raja, iz dana u dan potvrđujemo sopstvenim životom i priključenijima.
Elem, bitka između Titana i Titančića potrajaće makar ovog ljeta. Sunce žarko će pržiti kao i dosad sve pod sobom, a Ranko će, kao i dosad smuditi sve oko sebe. Svjetske supersile su odlučile da predaju dizgine u ruke jednom od pomenutih superheroja. Ko li će to biti, i hoće li baš tako biti, pitaj nekoga zaposlenika u nekoj ambasadi. Ili čekaj da se vrate sa ljetovanja i kao i dosad kradi bogu dane, o junačko pleme, postojbino ljuđi i junaka…I nikad ne pitaj ambasadore lično jer ekselencije imaju pametnija posla na nekim krvavijim i egzotičnijim destinacijama. Ovo je, ako se razumijemo, nivo metle ili portirnice. Bolji i viši odoše boljijema i višijema…
Mlatarajmo rukama, braćo utopljenici, prizivajmo nebesa i zadržimo dah. Jer to što vam dobacuju sa palube nije pojas za spasavanje. Više liči na bubulj. U glavu.