Piše: Žan Lakrijer Termin barbelognostici označava, kao što smo rekli, skup sekti koje su morale imati manje-više ista arhetipska ustrojstva i iste običaje. U te sekte, koje Epifanije nabraja, spadali su nikolaiti, fibioniti, stratioti, leviti, borborijani, kodijani, zaheeni i barbeliti. Želeo bih da se zadržim na dvema od njih, borborijanima […]
Author: admin
Artur Šopenhauer – Metafizika lepog [Knjiga dana]
Šopenhauer o čistom saznanju, Metafizika lepog „Samo tako nastaje, sa čistim subjektom, čisti objekat, to jest potpuna manifestacija volje koja se pojavljuje u posmatranom objektu. Ta manifestacija baš i jeste (platonska) ideja objekta. No shvatanje jedne takve ideje zahteva da ja, pri posmatranju kakvog objekta, apstrahujem od njegovog mesta, u […]
Put u otkrivanje sebe [Tema: Loven]
Bioenergetika IV Bioenergetska terapija Bioenergetika se ne smatra samo terapijom, kao što ni psihoanaliza nije ograničena isključivo na, analitički tretman emocionalnih poremećaja. Obe discipline se interesuju za razvoj ljudske ličnosti i nastoje da shvate razvoj zavisno od socijalne situacije u kojoj se on odvija. Ipak, terapija i analiza su […]
Čovek sa ružičastog ugla [Tema: Borhes]
Za Enrikea Amorima Pa gde meni nađoše da pričaju o pokojnom Fransisku Realu. Ja sam ga upoznao i pritom ovo nisu bili njegovi krajevi, on se muvao tamo gore, na severu, tamo de su laguna Gvadalupe i Baterija. Pričo sam s njim jedno triput najviše i to sve iste noći, […]
Krug
Slušam nas kako ponavljamo noć, tragično lijepi u besmislu. Znam da ispod kože je drugačije, pa zašto se onda uporno odlažemo? Gledam nas kako umaramo noć, savršeno ružni u ostajanju. Sigurna sam da najmanje smo baš ovdje, pa zašto smo onda uporno sadržani u istom? I usta ostaju suva, […]
Dan [Tema: Vito]
Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne može, ovo ruglo danje, malodušno, sivo, ni kiše da se pokisne do kože, ni vjetra, ni sunca, ničeg živog. I to tako tinja — izvan ljudi, mlako, niko tim ne živi. Vičem srdit vani: Dane, đubre jedno, ne sviće se tako, gubi se […]
Jedan krik na poslednje pismo Branka Miljkovića
Dragi Branko, Ne znam kolika je verovatnoća da će moje pismo dospeti do nekoga ko je umro pre nekoliko decenija, ali nije ništa veća ni da dospe do osoba koje su i dan-danas žive. Od svih mrtvih pišem tebi jer me tvoja rečenica proganja i jer osećam da ćeš me […]
Sećanje na Branu Petrovića – Šume se krče zbog nepismenih magaraca
Da je pesnik Branislav Petrović, jedan od najboljih u srpskoj poeziji (1937-2002, Slatina kod Čačka) poživeo, ove 2017. imao bi 80 ljeta. Piše: Atif Džafić Rođen je 7. aprila, a preminuo 25. septembra 2002. Kao da je “to” juče bilo, a već je prošlo 15 godina. Bila mi je čast da […]
Samo uz pomoć patnje prestajemo biti marioneta [Tema: Sioran]
Po Zoharu, Bog stvori čovjeka i preporuči mu vjernost drvetu života – upravo stoga da bi čovjek uvijek ostao isti. Međutim, njemu bi draže drvo smješteno u “području promjena”. Njegov pad? Ludilo mijenjanja, plod radoznalosti, tog izvora svakog zla. – I tako, ono što bi hir prvog od nas postade […]
Umrli su svi bogovi: neka odsad živi natčovek [Tema: Niče]
O vrlini koja deli darove 1. Kad se Zaratustra rastao od grada koji je voleo u srcu svom, i čije je ime: »Šarena krava«, – pošli su za njim mnogi koji se nazivahu učenicima njegovim, i pratili su ga. Tako dođoše do jednog raskršća: tu im Zaratustra reče da je […]

