Jasan Pogled
Dodajmo još jednu crticu o usporedbi između tih dvaju parova1. Iz onoga što nam je ostavio Ciceron i taj Plinije (koji po mom mišljenju vrlo malo2 nalikuje na narav svojega strica) vidimo mnogobrojna svjedočanstva prekomjerne ambicije. Između ostaloga da pred očima čitava svijeta traže od povjesničara svojega vremena da ih […]
„Tamo, u šumama kraj Vltave, naići ćeš na čoveka koji nosi urnu (prah) svog doma, zbog čega će i budući grad dobiti ime Velikog Praha. Svi Česi znaju ovu bajku, zabeleženu u 10. stoleću, a slavni kompozitor Bedžih Smetana i operom je ovekovečio proročanstvo vidovite Libuše. Još u ranom srednjem […]
“Kada putujem po svojoj sobi retko kad idem pravom linijom; od stola odlazim do slike koja se nalazi u uglu: otuda prolazim ukoso kako bih došao do vrata; ali, ma koliko zaista na polasku imao nameru da dođem do njih, ako na putu naiđem na fotelju, ne učinim tako, nego […]
Istorija građanske neposlušnosti veoma se razlikuje od istorije prava na otpor tiraniji. Kao što smo već u prvom odeljku trećeg poglavlja* mogli da vidimo, u izvornom hrišćanstvu ne postoji ni ideja prava na otpor tiraniji, ni koncepcija građanske neposlušnosti, već jedino mogućnost neposlušnosti iz razloga savesti. Zato će sokratovsko nasleđe […]
Oduvijek me fasciniralo kako ljudsko tijelo shvaća prostor oko sebe. Postoje ljudi koji hodaju ulicom kao da je ona namijenjena isključivo njima, takvi su prirodni pobjednici. Takvi snagom svoga unutrašnjeg uvjerenja tjeraju druge prolaznike da im oslobode prostor. Postoje ljudi koji sjedaju na stolicu u tramvaju kao da je njihova, […]
Glavna tema kojom ću se baviti u ovoj knjizi jeste priroda i logika formiranja kolektivnih identiteta. Moj pristup je u potpunosti izrastao iz suštinskog nezadovoljstva u vezi sa sociološkim perspektivama koje su uzimale masu za osnovnu jedinicu sociološke analize, ili su pak pokušavale da je nadiđu, smeštajući je unutar širih […]
Kad šetamo noću ulicom i kad neki čovek, vidljiv već izdaleka — jer ulica pred nama se penje, a uštap je — natrči na nas, mi ga nećemo ščepati, čak i ako je slab i u ritama, čak i ako neko juri za njim i viče, nego ćemo ga pustiti […]
U prvoj pjesničkoj knjizi Antonina Artauda, Pupak limba, (L’Ombilic des limbes) iz 1925. godine stoje ove dramatski sročene riječi. ʺTu gdje drugi snuju djela idem samo za tim da pokazujem svoj duh. Živjeti znači izgarati od pitanja. Djelo ne poimam kao odcijepljeno od života. Ne volim odcijepljeno stvaranje. Ni duh ne poimam kao […]
Nema u mene te raširene mane da sudim o drugome prema onome što sâm jesam. Lako vjerujem u ono što je različito od mojega. Zato što sam izabrao jedan put, ne silim druge da idu njime, kao što svi rade. Vjerujem da postoje tisuće drugih načina života; i, obrnuto od […]
Potrošen sav ugalj; kanta prazna; lopata besmislena; odiše hladnoćom; soba prepunjena mrazom; pred prozorom drveće ukočeno pod injem; nebo: srebrni štit okrenut protiv onoga ko od njega traži pomoć. Moram nabaviti uglja; ta ne smem se smrznuti; iza mene nemilosrdna peć, preda mnom isto takvo nebo, i usled toga moram […]