Jasan Pogled
Drvo trešnje razgranalose nauštrb mojih jagodicagolica me svilena tananost laticakoje mi ničim ne pripadajua ti si vatrati si nebograna jorgovanai vjetarkoji rasipa polenod koga raste poezijati si kameniz koga niču divlji cvjetovipukotina kroz koju ulazi svjetlostti si teorema o postankuiz koje niču čarobni svjetovi Rekla sam tirazgranaj se umjesto trešnjegolicaj […]
Rađa se i rastaje se od sebe u oblacima Ili drugim prostorima se raspevava Raspojava se i razvodnjava Uvek iznad prostora na kojima je Na njima se rastojanjem odredi daRas-puti putevi budu Razrađuje se u robnoj razmeni Raspituje se o raznim pitanjima O remorkerima, reminescencijama, revoluciji Reparacijama, revolverima, reprodukciji Razmatra […]
Kavez dovoljno velik da u njega strpate čovekaKoga želite podsetiti da nije ništa boljiOd psa lutalice što čeka svoj redDa ga uspavaju veterinari iz azila.Kako biste bili bez brige, naši kaveziNapravljeni su imajući u vidu Vašu bezbednostI dovoljno su jaki da izdržeIzlive besa i samoubilačkog očaja. Čarls Simić
O Picassovu Raspeću (1930.)1 Uvod Ima li još svijeta bez slike? Njemački povjesničar umjetnosti i teoretičar slikovnoga obrata (iconic turn-a) Hans Belting proglasio je Pabla Picassa apsolutnim umjetnikom moderne umjetnosti. U ovome se iskazu objelodanjuje nešto uistinu čudovišno. Ponajprije, riječ je o slikaru koji u čitavome svojem opusu nadilazi granice […]
Na dalekom sjeveru Bila je tiha sjeverna noć. Milijuni plamenih kandila od »Alphe u Kolima Malim« do Herkula i Oriona blistali su u modrini zvjezdanog slapa što se strovaljuje u snopovima astralnih kaskada nad vučjom tminom, kojom naše saonice jedre u smjeru Sjeverne zvijezde, kao sitan čamčić po nedoglednoj pučini […]
Mora, pomislio bi čovek, da negde postoji jedna soba, sasvim prazna, koja zaboravila je sve što se ikad u njoj dogodilo, kao upravo rođena, lišena svakog ljudskog sadržaja, lepog ili ružnog, zadržavajući samo svoju vlastitu, sobinu sudbinu, svoj unapred osiguran pouzdani vek trajanja, svoja godišnja doba, svoja naizmenična svetla i […]
Nikada nisam lično upoznao Gurđijeva, pošto sam njegovo delo i neke od njegovih učenika sreo tek 1950, kad sam pročitao Uspenskijevu knjigu. Kako, uostalom, nisam prošao ni obuku (hoću da kažem: nisam radio sa grupama), može se postaviti pitanje, za mene i za druge: zašto onda ovaj tekst, zašto ova […]
Gotovo svi pomisliše da ih je bitka, ta živa i promenljiva stvar, potisnula prema boriku. Tog popodneva bilo ih je dvanaestak. Ljudi vični ralu i veslu, navikli na težačku muku i trud, behu sada vojnici. Ni tuđa patnja, ni njihova sopstvena, nisu im bile važne. Vulfred, sa ramenom probodenim kopljem, […]
Čovjek današnjice potpuno je prožet dubokim osjećajem gubitka i nespokoja, utopljen u kulturalnu potištenost koju nije moguće tek tako usporediti s patnjom pojedinca koja dolazi kao posljedica kakva osobnog gubitka. Hipertehnologizirani kasni kapitalizam ustrajno potiskuje živuće tkanje egzistencije, a najveće masovno odumiranje u posljednjih 50.000 godina nemilice pogađa svijet: svake […]
Hana – Priča o nevoljnom samuraju, u Japanu poznata kao Hana yori mo naho japanski je film iz 2006. reditelja Hirokazua Kore-ede. Priča se odvija tokom japanske ere Genroku, počevši od 1702. Mladi i neiskusni samuraj, Aoki Sozaemon, došao je iz Matsumota u Edo. Živeći u sirotinjskoj četvrti, čeka da […]