Jasan Pogled
Ni oca, ni majke, ni adrese… A već je jesen. Kiše zru. Vito Nikolić, posljednji crnogorski pjesnik estrade, ali ljudski intonirane pjesničke riječi koja je, kako reče Božo Bulatović, lansirana tako, da će ravnoglasno plijeniti i patnike, kao što oduševljava savremenike… Pjevao je Vito: S jeseni zeleni tuga u meni./ S jeseni, […]
Ars definitio hominis Istina privida i privid istine „Pričom o majstoru i učeniku” Kiš će maestralno otvoriti novo poglavlje u Enciklopediji, posvetivši se ispitivanju smisla umjetnosti. Zagledanost u polje umjetničkog za Kiša primarno znači utvrditi polje njenog djelovanja — funkciju koju obavlja u ljudskom životu. Pitanje misije umjetnosti, uporedo sa […]
“Odista, takav sam noćnik što tragiku svijeta pije” (T. Ujević) “Moj stav je da je prokleta šteta što se život ikada razvio na ovoj ili bilo kojoj drugoj planeti i da bol koji stvorenja trpe čine postojanje neprekidnim i vječitom košmarom. Ovaj stav se nalazi u pozadini svega što sam […]
Kada te put nanese u jedan od onih tamnih prolaza u gradu, ne bi li brže stigao kuda si naumio, ne treba odmah da pomisliš da će tamo, kako stoji u uzbudljivim pripovestima, naći se mračna prilika sa nožem u ruci, jer, čak ako se onde i zadesi neko turobno […]
Husam traži da započnemo Petu Knjigu. O, Zija-Hak, zračenje istine, Husamudine, učitelju bezgrešnih učitelja, da moja čovečja guša nije tako uzana, veličao bih te kao što te treba veličati, na nekom jeziku drugačijem od ovog govornog, ali domaća živina nije isto što i soko. Moramo da promešamo sjajni lak kojim […]
Nalog i razlog Posle par godina, ponovo se pojavio digitalni prenos predstave koji izgleda kao sondiranje dubokih slojeva svesti srpskog društva. Prošlog puta, live stream je prenosio izvođenje predstave Zlatka Pakovića Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo koje je bilo ograničeno uslovima pandemije, kao i pretnjama i pritiscima desničarskih i paramilitarnih organizacija. Ipak, predstava je imala bar […]
Pričaj mi, Lucija, pričaj; ne skrivaj glasa, danas čeznem za mrvu tvoje nježnosti. Teški su sati u kojima samoća je zavičaj,a mukla tišina dio grube neizbježnosti. Šapući mi, Luce, ne treba mnogo da srce bi cvrkutaloni da ostvare se plaha srca sanje. Dobiti život zbilja nije malo, al’ ni živjeti ga bez ljubavi nije […]
Rođeni su pre buke dok su se ljudi gledali u oči ne zna se odakle je njihovo pleme krenulo zna se samo dokle je doputovalo na početku su se grlili sa drvećem koje im je darivalo svoje živote da bi oni upisivali svoje gajili su kult vatre kojim su krotili […]
Sišla sam u zemljuZemlja je znalaKakvih sam očijusa neba palau tamne korenesvoga postojanja Sišla sam u kamenKamen je znaoKakvih sam usanaNoćima kralaSpokoj u modru zoruPoslednju Sišla sam u ledLed je znaoKojim sam prstimaZvezdama ćutalaPo sred grudi vatruGoruću i živu Sišla sam u krvKrv je znalaKojim sam tkivomotkivala iz sebetebedeo po […]
Pre mnogo godina imao sam prijatelja koji se zvao Džim. Još od tada, nikada nisam video tužnijeg Amerikanca. Mnoge sam video očajne. Tužnog poput Džima, nijednog. Jedanput je otišao u Peru, na putovanje koje je trebalo da traje više od pola godine, ali sam ga ubrzo ponovo video. Iz čega […]