Jasan Pogled
preživjeli smo sopstvenu glupost smaka dvadesetprvog decembra sad čekamo jos veću glupost tridesetprvog decembra u samo deset dana gluposti dvije veće od zemlje a kolašin ukrašen čeka ko kurva veliki sat na trgu što četrdeset godina pokazuje tačno vrijeme osam i dvadeset u svako doba dana usjajen lampionima koketira sa […]
Iza svakog ćoška nešto vreba. Za mučne oblake sunce je samo, bez ikog. Pod svodom se kuva podvala čovjeku. U šumama pogrom je ptica, u rijekama sagorijevaju rakovi. Matice kolju trutove. Crnce su na žaru pržili bijeli mesožderi. Svakoga dana sa nekog živog mjehura peruška otpadne. U žilama ruke tope […]
Dva susjedna crnogorska grada, Viljariba i Viljabaho, udaljeni su 22 km, zapljuskuju ih blagi talasi Suze, čuvene rijeke, kako kod nas tako i u svjetskim razmjerama, mada se ovdje više o tim razmjerama priča. Dva planinska bisera imaju istovjetan broj stanovnika, nešto oko 8.000, a trend demografskog opadanja jednak je […]
Svaka slijepa ulica može se pohvaliti, ipak, nekakvim svojim nastavkom, što sljepilo, da se uslovno našalimo, stavlja pod blijede znake interpunkcije. Iza takve zapreke, zida, njenog graničnika je ipak nečije dvorište, bazen, bašta, iza nje još jedna bašta, pa zgrada, trotoar i neka ulica kojom se opet može, unaokolo, stići […]
Sa Vitoše su na Sofiju padali crveni zapaljeni narovi, kao grа̏d, iz opsade, kao pljusak, i prosuli se na aerodromske jasle. Drobljena masa pomiješala se sa mješavinom mozgova i baruta. Stigli smo. Mnogo je lijepa Sofija, kao Dulsineja. Osim tih prizora. Pljusak. Isto su se zvale. Baka, Unuka I jedna […]
Lijepa Dulsineja preskače gola tijela na Adi. Nema se gdje nogom stati od golotinje. Lijepa Dulsineja brža je od lopate soli bačene na rđu. Otac se raspomamio zato što je smola ponovo zalila vjetrobran. Ključevima kucka da je odlijepi i ponovo šteti farbu na golfu. Crveni golf dvojka, peti član […]
Gomila nejakih Brusi caklenu ploču brilijanta Oni ne vide Kako mravi Poljupcima kupe zalogaje Čuju samo glasove vojnika Zapovijesti Imućnih kradljivaca Sanjam Gomila nejakih Dere kožu Zaklanog ovna predvodnika
U zagaravljenim selima budi se zvijer. Mnogo je krvi pod ovim suncem, zgranutim, ugruškano. U dvorištima veš raširen umjesto zastave, vijori, i posađena voća tužno trule. Širom otvorena vrata na prazninama, što bijahu domovi nekad, štrče. Masovno iseljene duše na dalekim poljanama, iza rasvjeta, pod purpurima, prave mravinjake. Pregaženi, odlažemo […]
Uđi u moj stan Kao nožem U nešto tanko Odreži vratima, Otrgni me iz jastuka Kad najtvrđe živim Negdje drugo. Toplim vrhom prsta Odluči da više ne spavam, Mirisima Napravi jedan uzan most Za let.
,,Odavde promatram svijet. Gore i dolje je tamnica.” M. Kovač, ,,Gubilište” Znam da si bolesna, draga moja. Znam da je tvoja tuga od moje veća. Ja se liječim sam. Zašto ništa ne jedeš? Zašto mi to radiš? Kaća moja… Posljednjih dana i ne reaguješ na moj plač. Gledaš me […]