Jasan Pogled
(u čast rođendana) Umberto Eko je bio dovoljno iskren da kaže: “Kada želim da se opustim čitam neki Engelsov esej, a kada želim da se angažujem čitam Korta Maltezea.“ U časopisu Gradac posvećenom Hugu Pratu, Miroslav Marić se pita: „Zašto je taj romantični individualista postao simbol angolanskih boraca i njihove […]
Piše: Filip Švarm “Dole je mlada šuma, a ispred nas livada. Ali niska, gusta magla, kao mleko gusta magla, gotovo se ništa ne vidi… Iz te šume, nazirem, proviruju, izlaze partizani. Izlazi Prva proleterska”, kaže književnik Antonije Lule Isaković u knjizi Bes/konačni Tito (i Krležine ‘masne laži’) Bore Krivokapića. “Odjednom, magla je stala, […]
Piše: Aleksandar Ćirić “Verovatno ću biti užasno loš vojnik. Ali kako mogu govoriti njima i umesto njih ako ne postanem jedan od njih?” Vistan Hju Odn Evo jedne fascinantne biografije: Baldo Valentić, rođen u Istri (Italija), došao iz Francuske, poginuo u Španiji. O velikom broju drugih jugoslovenskih interbrigadista, boraca protiv fašizma […]
Piše: Muharem Bazdulj Budućnost nas, kaže pjesma, uči da budemo sami, sadašnjost da budemo hladni i uplašeni. Pjesma nam ne kaže čemu nas uči prošlost, usprkos klišejiziranoj mantri o istoriji kao učiteljici života. Ipak, pjesma govori o Španskom građanskom ratu, a time, makar i implicitno, odgovara i na pitanje čemu […]
Kultura sećanja – Stjepan (Stevan) Filipović (1916-1942) Piše: Jovana Gligorijević Među poslednjim rečenicama koje Egziperijev Mali princ izgovara pre kobnog ujeda zmije, koji će ga, bestelesnog, odvesti kući, među zvezde, nalazi se replika koja glasi: “Za sve ljude zvezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvezde su vodiči. Za […]
Piše: Miljenko Jergović U Beogradu smo ovaj put na kratko, samo zbog filma. Melina i Srđan, scenaristiKrugova, čuvaju nam karte, ali gužva je oko premijere, ne možemo se u miru naći, nego u podne odlazimo u Dom sindikata, dvorana 2, na konferenciju za štampu. Tamo će biti njih dvoje, uzet […]
Sedamnaestog februara 1940. godine Ema Goldman je igrala bridž sa prijateljima kada je odjednom kolabrirala. Srčani napad. Prijatelji kažu da je bila svjesna dok je dolazila ljekarska pomoć. Ležala je na zemlji i nije mogla da govori. Niko to nikada nije uradio. Spriječio Emu Goldman da govori. Nijedna vlada na […]
Čak ni kratkotrajni uspjeh lucidno pisane autobiografije Živeći svoj život nije mogao da obnovi reputaciju Eme Goldman. Nastavila je da piše i radi, upozoravajući na pojavu fašizma u Evropi. Kada je počeo Španski građanski rat Ema Goldman se pokrenula. Njena pisma su opet bila puna oduševljenja i želje za borbom. […]
Gdje sada da krenem – pitala je Ema, više sebe nego mene u jednom pismu. Postala sam specijalista za egzil – gorko je zaključila. Nakon što je četiri godine živjela kod prijatelja u Engleskoj, u proljeće 1927. dobija poziv od pokrovitelja umjetnosti i kulture Pegi Gugenhajm da se nastani […]
U boljševičkoj Rusiji nije bilo mjesta za Emu Goldman – rekla mi je nekoliko godina kasnije, u Francuskoj. U Rusiji nije bilo mjesta ni za Aleksandra Berkmana. Kada sam dobio prva pisma od nje, kada sam je prvi put nakon Rusije vidio, kada mi je ispričala šta je sve doživjela, […]