Tag: Bojana Guberac

Art

U Zagrebu kad nikog nema

Ako me sretneš nekad i čudno ti zazvuči moja strašna lamentacijaKada oči su mi divlje, a suza sprema sačekušuTo ja baš kad ne trebam talasamVjerojatno, uz čašu rakije, strašno ću ti biti topla, draga dok okolišam oko nekih sitničavih idealaNe vjeruj mi kad ti kažem da je prije bilo boljeNi […]

Art

Ljubavnije od ovog ne znam

Sama sam jer volim tebeSama sam jer te čekamTebe za kojeg je neizvjesno hoćeš li doći(u ovom životu)Moja samoća je suviše romantična da bi joj se rugali propali brakovi i veze nastale zbog straha od samog sebeSvijet je zbog njih prepun nesretne djeceSama sam jer čekam tebe kojeg osjećam ponekad […]

Art

Neukalupljena

Ja nemam jezikKada pričam miješa mi se riječki naglasak s čistim književnim koji se govorio doma zbog kojeg sam uvijek bila pozvana da čitam na satuI zbog kojeg mi je jedan mamlaz u osnovnoj školi rekao da sam vukovarsko smeće Ja se šalim na srpski, bosanski i slavonskiTako pijem i […]

Art

Čaj od agonije

Jesen je rekla;  valjda mora da je tako,netko umre mlad i nema ga više.Vičem umrli suumrli sunema ih više. I sve nas je manje u klupina kojoj crna tinta polako se brišeurezana Mladost piše. Pa stanem i gledam,stisnem playznam taj film. U pauzi za suzekrenem polako. Popijem čajod agonije:srećem ihsrećem. […]

Art

Besmislica

Usred pandemije ja dobijem gripuSjebana sam, sluša mi se Edith Piaf i maštari, ali me muči Jučerašnji razgovorPa uzimam mobitelUmjesto očekivanog hej pita me kako si?Zovem da ja tebe to pitamTo je dobar završetak sinoćnjeg razgovora pa započinjemo novu temuČini mi se da smo mirniji, demoni ionako dođu da prođu, […]

Art

Meni trebaju bajke da ne poludim

Više od nošenja maske muči me što ne otvaram prozor češće.Sve rjeđe udišem svemir.Ne podnosim kada mi se ljudi ispričavaju za suze i zahvaljuju za zagrljaj,još manje što se zrcalim u njima; emocija je na margini poslana da umre.Teška sam; pedesetak kila bilježi vaga, a duša tonu uništenih snova. Sve […]