Jasan Pogled
Sada ona spava. Moždau ovaj čas stresa davnu tugu granjapod gluvim svodom pathnje; ništane osjećajući, daleka od sebe, sanjausahla možda groblja, možda izvorišta.Nečije su oči ostale,imena bivših po stablima;ispod lišća, ispod korenečije su zore ostaletavnilom Zelengore. Pomislimo: planduju šumenegdje, pogašene zaboravom;između nas luduju proplanciogrezli visoko travomkoja i ne zna staze […]
Rasklopljeno je ovdje nebo: svu noć granate rijeku tuku, i put nevidljiv, zid kanjona i most, i špilju, i okuku.Kolona gmiže tkivom tmine, daleko, daleko još je zora.Tek zvijezda drhne vrh litice, zašumi Piva dnom ponora.I krvnik zna sigurnu metu i oštri oko žedna lovca — da zgrabi i pticu […]
Sad tiho šumiš — bez bombi o boku i nebo modro talasom se smije.Svu čađ što leže plamno u tvom oku Sutjesko, podaj vjetru da razvije! Sluti li putnik neznan, žedan, što je zastao začas nad romorom, pjenom, šta krije gustiš, šta urvine tvoje i šta odzvanja sa tvojim imenom? […]