Jasan Pogled
Nasilnici su najčešće kržljavi, “crkotine”. Oni žive u večnom sagorevanju, na štetu svoga tela, na isti način kao i askete koji, podvrgavajući se drilu radi postizanja spokoja i mira, uspevaju da se istroše i iscrpu koliko i siledžije. Knjige bi trebalo pisati isključivo iz razloga da bismo u njima rekli […]
Ako sam ranije, prilikom nečije smrti, postavljao sebi pitanje: “Kakvog je uopšte smisla imalo njegovo rođenje?”, sada to pitanje postavljam prilikom susreta sa svakim živim stvorom. Natezati se sa rođenjem nije ništa drugo nego nedostatak volje za razrešenjem, gurnut do bezumlja. U pogledu smrti, neprestano osciliram između “misterije” i “potpune […]
Sa svih strana slušamo da je sve ništavno, izuzev ako dobro radimo ono što radimo. Pa ipak, i tada je isti slučaj. Da bismo mogli dospeti do ovakvog zaključka i podneti ga, ne bi trebalo da se bavimo nikakvim zanimanjem ili, u najboljem slučaju, jedino onim kraljevskim, kao Solomon. Reagujem […]
Opšte je pravilo da ljudi očekuju da budu razočarani: poznato nam je da ne moraju da budu nestrpljivi, da će razočaranje stići pre ili kasnije, da će im dodeliti neophodno odlaganje kako bi mogli da se prepuste trenutnim poduhvatima.Drugačije je kod onoga koji nema zabluda: za njega, ono nadolazi istovremeno […]
Tri sata posle ponoći. Zapažam taj sekund, zatim sledeći i pravim bilans svakog minuta.Zašto sve to? – Zato jer sam rođen. Dovoditi u pitanje rođenje, to proističe iz posebne vrste budnosti. “Otkad postojim na svetu” – ovo otkad čini mi se nabijeno tako jezovitim značenjem da postaje neodrživo. Postoji jedno […]
61 Tijekom bolesti izražavamo se tijelom. Govorimo fiziološki. Budući da unutarnji glasovi ne mogu pobrojiti sve naše bolesti, tijelo preuzima zadatak da nas izravno uputi na bezbrojne nevolje kojima ni ime nismo znali dati. U vlastitoj koži trpimo nemogućnost izražavanja. U riječima imamo previše otrova, a premalo lijeka. Bolest je […]
Biti slobodan znači osloboditi se od traganja za sudbinom, odustati od pripadnosti i izabranima i odbačenima; biti slobodan znači vježbati da se ne bude ništa.
AMATER NEREŠIVOG Piše: Edvard V. Said Pisanje je bilo prva ljudska aktivnost kojoj je obezbeđeno manje ili više trajno beleženje njene istorije. Tokom proteklih vek i po, kada su sve ostale ljudske funkcije – psihološke, biološke, političke, socijalne, ekonomske i kulturne – podvrgnute strogoj reviziji što ih je preobrazila u […]
51 Srž trajanja je dosada, dok je očaj srž borbe u trajanju. Ljudi u nešto vjeruju ne bi li zaboravili tko su. Zakapaju se u ideale, gnijezde se u idolima i ubijaju vrijeme raznim vrstama vjerovanja. Ništa im ne bi teže palo nego da se probude na hrpi svojih slatkih […]
44 Poput zvijeri izgubljene u prirodnim ljepotama, nigdje ne nalaziš mir. Ponor koji se otvara između duše i osjetila izjednačuje sudbinu i kaznu. Svaka te žudnja muči. U apsolutnu ništavilu oko bi stvorilo livade, uho zvukove, nos mirise, dodir užitke, jer želje kuju svijet koji um neprestano opovrgava. Duša kaže […]