I zaista nisi ti krivšto sam sve tvoje riječi, poglede, Osmjeheu stihove pretvorila. Što mi sve tvoje i od Tebe na poeziju liči. Oduvijek. Što gradom prolaze tvoji dvojnici I što te poslije kišeuvijek mogu osjetiti u „našoj ulici Sijam.“ Marija Dragićević 23.5.2018.

Rijeka u meni budi mir i spokojZato joj se iznova vraćam.Protiče, šumi,Ponekad jeca pred naletima vjetraKao i ja kad me zvijeri pronađu i opkoleOtkrivamo tajne jedna drugojNalazimo utjehu. A ti i ja – suprotni polovi.Dvije strane svijeta.U stalnoj potrazi jedna za drugom.Nikad sastavljene.Tako blizu a miljama daleko. Na tu sam […]

Kome su potrebne riječi u ovom vremenu oholosti, prevare i sebičluka? Najčešće nemaju nikakvu težinu. Obećanja ne znače ništa. Prinuđen si živjeti sada i ovdje. I pronaći smisao. Gdje otići? Kuda i kome? Da bi živio u skladu sa svojom prirodom. Hoće li biti vremena da proživiš sve ono jednom […]