Tag: Milan Butrić

Art

Kada su mi javili da odlaziš

Kada su mi javili da odlaziš,Ja sam vešto uskočio u tvoj levi džep i mene da poneseš..Nije baš bilo prostrano, naša soba u umetničkom stanuali šta da se radi. Umetnički život je težak! Uživam u otkucajima tvog srca, mnogo su jaki.Nas dvoje smo uvek bili različiti..Desno i levo, baš kuca! […]

Art

Nisam pustio suzu

Nisam bio na groblju,nisam ispraznio saksije,nisam pustio suzu! Nisam bacio grumen… Voleo sam tvoje telo,Voleo, voleo, voleo,da poludim! Ono je tamo zakopano,Bože pusti kišu, sneg, sunce, suzu… Odavno sam suze obrisao! Skuvao sam kafu, Vaskrs je blizu,ručak sam spremio! Ne gledam na sat,znaš da sam tu,u kući! Milan Butrić

Art

Odsekli su sebi šake, da se ne bi rukovali

  Odsekli su sebi šake, Da se ne bi rukovali, Odsekli su sebi ruke, Da se ne bi grlili. Porušili su kuće, Da ne bi zajedno živeli, Ogradili dvorišta, Proglasili bojišta, Istim jezikom govore, U jeziku se sahranjuju. Sagradili grobnice, Deca im se istom tarabom, Po grobljima tuku. Za rukave […]

Art

Moj Milane!

Dosadan si bre, Milane! Stalno nešto izvoljevaš, da jedeš, da piješ, da spavaš, da te neka voli! Nema toga Milane! Curi ti đon kroz pocepane cipele, posrćeš dok hodaš, radije bi da puziš i kada želiš da potrčiš, sve ti je ograničeno, moj Milane! Da imaš i nemaš! Niko ti […]