Koliko nas još Šeta po kući sa olovkom i papirom u ruci, Ogrije jagodice prstiju, Kroz prozor traži neki znak nespavanja vani I kad otpije uvrh punu čašu nemira Zaspi čuvši ptice U četiri sata ujutru Blijedo žut, izgreban od trljanja lica zamišljenošću, Pun, živ, vjetar, Zabrinut kao da mora […]
Tag: Milijana Božović
Zidovi
Bolovi u rebrima i zamagljene oči, Jedva otvorene. Prašina u njima, Izlazi iz tijela. Predajem se, posustajem, Udaram kamenjem u dušu. Ona ječi, zveči bolovima, Pljujem ih na ploče. Zatvaram ih u kutije, Palim plinom. Smrde bolne ruke, Ne čujem svoj stvarni glas. Pramenovi kose su ostali, Preostali. Smetaju […]