Jasan Pogled
Procjena vlastitih vrijednosti u prostoru i u vremenu treba da postane glavnim motivom enciklopedijskih razmatranja. Paralela između Laže i Paralaže 1834. i Revizora 1836. Njegoševa koncepcija pjesnički odražava u Gorskom vijencu čisto sedamnaesto stoljeće: da su te pjesničke parole mogle da se jave snagom žive pjesničke riječi, dokaz je onog […]
Veličina neke artističke pojave često je upravo u tome što se ona dramatski odvojila od svoje vlastite sredine, njenih moralnih i estetskih konvencija, što se sama oslobodila svojih vlastitih uzora, što je postala odmetnikom i bezbožnim negatorom svih konjunkturnih bogova i polubogova epohe. Obratno od uobičajenog pravila, veličinu jednog umjetnika […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Zločin i kazna (3) Promatrao sam nebo. Visoko iznad platana bilo je sivo, sve sivlje, sniježilo je sve gušće, sve jednoličnije u ravnim brzim okomicama, sudnica je počela da putuje vertikalno uvis sve brže, kao lift, ja sjedim u liftu, putujem, u gradu daleko […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Zločin i kazna (2) „Plaudite, cives”, pomislio sam kod toga glasnog pljeska na otvorenoj sceni, jer tada već nije moglo biti nikakve sumnje da je simpatija čitave sudnice na strani tužitelja, na strani njegovog majstorskog zastupnika, i da se taj dugotrajni i demonstrativni pljesak […]
Iz knjige Na rubu pameti (nastavak) Zločin i kazna (1) Dvorana u kojoj je gospodin doktor Atila plemeniti Rugvay otvorio raspravu da mene kazni zbog četverostrukog umorstva gospodina Domaćinskog ličila je toga dana više na koncertnu salu nego na sudnicu. Skupila se tu krema najodabranije kreme da prisustvuje prvom nastupu […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Radost (4) Indigniran što se je to moglo dogoditi u takvom hotelu kao što je “Evropa”, drugoga dana preselio sam se s gospođom Jadvigom Jesenskom u svoju kuću u vinogradu. Iluzija gospođe Jadvige da se odmori pod nekakvim krovom koji nije ni hotelski, ni bordelski, […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Radost (2) Obratno od svakog očekivanja, na moje najveće iznenađenje, doktor Werner nije mogao da nađe riječi kako bi se ispričao što je bio – kao što sam to uostalom ingeniozno formulirao – toliko neukusan te je doista povjerovao glasinama da se […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Radost (1) U hotelu “Evropa” postao sam stanar sobe broj dvije stotine četrdeset i dva, a to nije bilo baš najzanimljivije, mora se priznati. Od knjiga što ih vučem već godinama nije mi tih dana nijedna govorila ništa. Ni Erazmo, ni Budha, pak ni sveti […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Zbogom (2) Upadica s mojom gospođom bila je vrlo neugodna, ali tehnički, nažalost, bilo je neizvedivo da se učini nevidljivom ili da se porekne. Slegnuvši ramenima, zaokružio sam dva-tri puta sobom i vratio se bez riječi do naslonjača. Sobarica koja se nečujno pojavila na […]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Zbogom (1) Trećega dana poslije večere u vinogradu uputio sam kartelu pismo da sam obolio i da kroz jedno, po predviđanju liječnika “neizvjesno vrijeme”, ne mogu nastupiti svoje dužnosti; tom suhoparnom, potpuno oficijelnom pismu priložio sam liječničku svjedodžbu jednog svog znanca kirurga: nadražaj slijepog […]