Jasan Pogled
Ima toliko ništavnih i ispraznih majstorija s pomoću kojih ljudi ponekad misle doći do koristi i glasovitosti; kao pjesnici slažu čitava djela u stihovima koji počinju istim slovom; tako vidimo kojekakove oblike poput jaja, kruglji, sjekira što su ih stari Grci uobličili mjerom svojih stihova, produžujući ih ili skraćujući tako […]
Atilije Regul, zapovjednik rimske vojske u Africi, kad je bio na vrhuncu svoje slave zbog pobjeda nad Kartažanima, pisao je vlastima da je jedan kmet što ga je sama ostavio da upravlja njegovim imanjem, a to je bilo samo sedam jutara zemlje, pobjegao, ukravši mu sve težačko oruđe, i on […]
Jedan je govornik iz prošlih vremena1 tvrdio da se njegov posao sastoji u tome da učini da male stvari izgledaju velikima. To je onaj postolar koji zna učiniti velike crevlje za male noge. U Sparti bi ga bili osudili na bičevanje zato što se bavi poslom varanja i laganja. Uvjeren […]
I tako sam postao gramatičar, i to ja koji nikad nisam jezik drugačije naučio nego rutinom1 i koji ni dandanas ne znam što je pridjev, konjunktiv, ablativ. Čini mi se da sam negdje čuo2 da su Rimljani imali konje koje su nazivali funales3 ili dextrarios i koji su bili vođeni […]
Dobro kaže ovaj stih – može se uvijek posvuda govoriti i za i protiv. Evo primjera: Vinse Hannibal, e non seppe usar’ poiBen la vittoriosa sua ventura2. Onaj koji bude dijelio ovo mišljenje i s našim ljudima osudio pogrešku što nismo iskoristili prednost što smo je imali kod Montcontoura3 ili […]
Pa ma kako bile različite trave što ih imamo pred sobom, mi ih sve obuhvaćamo pod imenom salate. Tako ću i ja – govoreći o imenima – ovdje izmiješati jedan ričet od najrazličitijih članaka. Svaki narod ima po nekoliko imena, koja se – ne znam zašto – shvaćaju kao poruga. […]
U našoj bici kod Dreuxa1 bila je sva sila rijetkih događaja; ali oni koji ne odobravaju ugled što ga uživa gospodin de Guise rado ističu da mu se ne može oprostiti što je, pored svih snaga kojima je raspolagao, ustavio čete i nastojao dobiti na vremenu, dok su naprijed isturili […]
Razbor nam nalaže da idemo uvijek istim putem, ali ipak ne istom hitrinom; pa, iako mudar čovjek ne smije dopustiti ljudskim željama da zalutaju, on ipak može bez štete ili koristi po svoju zadaću dopustiti im da uspore ili požure korak, a ne postaviti se kao neki nepomični i bezosjećajni […]
Način na koji naši zakoni pokušavaju uvesti reda u lude i nepotrebne troškove za jelo i odijevanje čini se da postižu obrnuto od onoga što im je bila svrha.1 Jedini bi put bio da se ljudima usadi prezir prema zlatu i svili kao stvarima koje su izlišne i nepotrebne; ovako […]
Na jednome mjestu Plutarh kaže1 da ne vidi tolike razlike između životinja koliko je vidi među ljudima. Govori o snazi duše i unutrašnjim sposobnostima.2 Ja, međutim, vidim toliko razlike između Epaminonde3, barem onako kako ja sudim o njemu, i mnogih koje poznam, a koji su ljudi zdrava razuma, da bih […]