Jasan Pogled
Način na koji naši zakoni pokušavaju uvesti reda u lude i nepotrebne troškove za jelo i odijevanje čini se da postižu obrnuto od onoga što im je bila svrha.1 Jedini bi put bio da se ljudima usadi prezir prema zlatu i svili kao stvarima koje su izlišne i nepotrebne; ovako […]
Na jednome mjestu Plutarh kaže1 da ne vidi tolike razlike između životinja koliko je vidi među ljudima. Govori o snazi duše i unutrašnjim sposobnostima.2 Ja, međutim, vidim toliko razlike između Epaminonde3, barem onako kako ja sudim o njemu, i mnogih koje poznam, a koji su ljudi zdrava razuma, da bih […]
Od svih ludosti na svijetu najraširenija je i najopćenitija briga za glas i slavu; vezujemo se uz nju pa makar izgubili bogatstvo, mir, život i zdravlje, naša stvarna i bitna dobra, samo da bismo slijedili tu tlapnju i taj nevoljni glas koji nema ni tijela ni ičega za što bi […]
Dodajmo još jednu crticu o usporedbi između tih dvaju parova1. Iz onoga što nam je ostavio Ciceron i taj Plinije (koji po mom mišljenju vrlo malo2 nalikuje na narav svojega strica) vidimo mnogobrojna svjedočanstva prekomjerne ambicije. Između ostaloga da pred očima čitava svijeta traže od povjesničara svojega vremena da ih […]
Nema u mene te raširene mane da sudim o drugome prema onome što sâm jesam. Lako vjerujem u ono što je različito od mojega. Zato što sam izabrao jedan put, ne silim druge da idu njime, kao što svi rade. Vjerujem da postoje tisuće drugih načina života; i, obrnuto od […]
Ustanovio sam da se u ovome slaže većina mišljenja kod Starih: da je došlo vrijeme smrti onda kad u životu ima više zla nego dobra; i da produljavati život sebi na muku i patnju znači sukobljavati se sa samim zakonima prirode, kao što i kažu stara pravila: “Ili miran život, […]
Pravo polje i predmet prijevare su stvari koje ne poznamo. I to u prvom redu zato što ih neobičnost čini vjerojatnima, a zatim i s razloga što nas, budući da nisu u našim svakodnevnim mislima, lišavaju svih sredstava kojima bismo ih suzbijali. Upravo je zato, kaže Platon1, mnogo lakše biti […]
Kad u povijesnim knjigama naiđemo na mjesto kako se je Antigon ljutio na svog sina što je preda nj donio glavu kralja Pira, njegova neprijatelja, koji je u taj čas poginuo u borbi protiv njega, i kako je, kad ju je vidio, briznuo u plač1; kako je vojvoda René Lorenski2 […]
Kao da nam je dodir gubav, mi kvarimo svaku stvar koja nam dođe ruku iako su sve te stvari po sebi i lijepe i dobre. Možemo tako uhvatiti vrlinu da će ona postati manjkava ako je zagrlimo odveć grubom i nasilnom željom. Oni koji kažu da u vrlini nikad nema […]
Gospođi de Grammont, Grofici de Guissen1 Gospo, ne poklanjam vam ništa svoga ili zato što je već vaše ili zato što ne nahodim ništa što bi bilo vas dostojno. Ali, htio sam da ovi stihovi pa ma gdje da se budu čitali nose na svom početku vaše ime radi časti […]