Ponekad to bivausudio bih se da kažemgotovo kao svetkovinasa ličnim pozivomto ozarenje to ozračjeonih koji su bili tunevidljivi možda nagispremni da ostave tragnerastumačivi najboljem forenzičarusvoju krljušt svoj glassvoju senku na stepeništu Poričući nemogućnost sretanjamožda baš zbog njeoni zrače dubljei bez napora nas vodeu šupljine zajedničkog vremenanjegov glatki obuhvat Zorica Bajin […]