Tag: poezija

Art

Ljubavno pismo gradu koji se više ne javlja

ti si retardiran i glup zato jesi moj gradnikad me nemoj napustitivodi me lelujavu i pijanu na moj zadnji bus prepoznajem ga po jedinstvenom smradu nepostojećoj klimiojkačama na plejlisti grade mojvolim te volimšta evropa francuska šta berlin štati imaš najljepše oči tako me temeljno svlačiš poljubi mi koljena modrim ulicamati […]

Art

Bez proleća

Da li je ta željada neko ispravi greškeučinjenelutajući u polumraku roditeljstvatoliko jakada ne prezamo od  opasnosti Da neko može da otuđi to dete da ga ogradi od nasi odvedeu mračne podzemne prolazeu tajne i strašne prostoreu kojima je stahod toga što se dogodiloi ko je to učiniovećiod ljubavi koja ih […]

Art

Život kao takav

Još uvek nismo naučili da plivamoa o letenju ćemo na letoVažno je da negde idemoU mrak, ili ispod kišobranaU rov, ili pod voduBitno je da je u džepuJos jedno pismo,  I pili smoI pismo, kada sam slabo čitaoPo gresima se prepoznajemoI na dlanovima nam čitajuOči jednookog što je praćkom sjebanTaj […]

Art

Amidža Nimi

Osjetim prazninuUtihlih korakaNema onog toplog pogledaPrisutnosti koja ispunjava Smijehom mi se vraćašPjesma te dočaravaHrapavim rukamaDržiš prvog sina Spomen tvog počivalištaTijelo uznemiravaDok kroz životTvoj trag nosim Bol počiva. Neven Lastro

Art

Jedna zvezda

Mirišu Božićni ručkovi, dok se trese zemlja Sa susednom Miriše i barut i sve svetli. I miriše ugašen duvan Na pepeo. I čuju se opet Svetle njihove boje I vidi se da su tri zvezdeNepotrebne. I vidi se lomača gdegori Hrastovo drvo Kao da ju jeste munja udarila I miriše […]

Anatomija Fenomena

Valter Helerer – Filozofija neutronske bombe [Pisci svijeta]

Ljudi su mrtviali ostaju spomenici Pesnici City Lights-a su mrtviali Disneyland živi večno Ovde stoje zidine Kremlja u praznoj Moskvia tamo Wallstreet u poraznom Manhattan-uadressed to Emptymness, Naša mačka je mrtva zajedno s nama, alimačak Karlo je ostao nepovređen sa Reaganom ufilmskom arhivu Hollywood-a Empire State, prazna, pozdravlja preko vodepraznu […]

Hronike Otpora

Grčki gerilac i pesnik – Tasos Livaditis

„Jednom ću ponovo doći…jedini sam naslednik, i dom mi je gde god pogledam…“ (Tasos Livaditis) Priredio: Dušan Opačić Drugi svetski rat i nacistička okupacija Grčke, ovoj mediteranskoj zemlji donela je više od pola miliona mrtvih i uništavanje infrastrukture većeg dela zemlje. To je vrlo brzo rezultiralo buđenjem slobodarskog i revolucionarnog duha […]

Art

Antonen Arto – Jeza

Bilo je to kao da se neizlečivost ostvarila:Užas je bio na vrhuncuU isto vreme kad i očaji neprebol.A to se širiloNa čitav život moje duše u budućnosti. Bog tada beše postao nepronalaziv.Bila je jedna crna tačkaU koju se slila moja sudbina. I počivala tamoSleđenaSve dok se vremenaNisu upila u apsolut. […]

Art

Sve što znaš o meni

Sve što znaš o meni suSlovaNanizana na tastaturi telefonaMisliIzbačene u etar bez mnogo razmišljanjaPorukeUpućene izmišljenim prijateljima PodrugivanjaI dodvoravanjaI samo jedan mali prozor na vrhuSa koga se ne smeši ničije liceVeć samo ukrštene linijeKao boreIli kao dlanKoji ti pružam Aleksandra Leković U Beogradu, 2020.