Tag: poezija

Art

Kraj

Iscrpilo se veliko sunce i sada mlohavo visikao jezik blijed od žeđi Suho nebo drhturi dok s njega padaju uvele zvijezde Za njima sipi prašina i raste praznina oko zemlje Dolje duboko već zatrpan u tom raspadnutom nebu sanjam da postoji svijet sa sretnim licima da ga ne moram ni […]

Art

Da dišem dan

Gura me njuškom podmeće mi se pod ruku ostavlja po meni tragove Vuče me i grebe ko zanoktica Kako to samo ja nisam naučila da dišem dan da prespavam noć da probudim jutro bez  tereta u stomaku što me vuče u sivu gustu maglu nezadovoljenih naizrečenih želja Aleksandra Leković

Art

Zečja rupa

                    za Džona Apdajka Beži zeko izgovara unutrašnji glas koji dok puni oružje patronama reči već zna da ne postoji tako sigurna rupa u koju je moguće zavući se sasvim i trajno Pa ipak dovikuje beži beži od svega dobrog dobrog za tren dok ne pokaže svoje pravo lice Beži […]

Art

Šta sam sve videla

Videla sam jai čudnije stvari.. modru zoružutu kišuleptira u slivniku Videla sam … ljude koji su seizgubili poput tebepa se grčevito drže navika Decukoja su videlasvepa sad imajupodočnjake i bledilostaraca one koji pateone što se nadajuone koji se bore i one prepuštenetoku stvariravnodušnei praznešto čekaju kraj Njih sam videla najviše […]

Art

Pupčana vrpca

Eh majkoDa sam te ja rodilaDa si bila moja devojčicaPotom mlada lepa ženaI da si tog jutra Srela mog ocaRekla bih ti beži!Sto mu gromova pod kolenom leži!Mada ljubav ima i arlekinsko liceI strašnija je od smaka svetaAl’ ipak u materici svoga bolaTi si se molila da rodiš mene. Una […]

Art

Magične ruke

Ja ne pripadam nigdje  I ne znam plesati koloNa svadbi sam jednom skoro slomila nogu u štiklama na petu višu od mog ega Ali zaigra mi svaki moj seljački gen kada netko zapjeva Djevojku sa čardaš nogamaJa ne znam matematiku Uvijek kada sam zbrajala dobila sam minusAli i dalje sanjam […]

Art

Želio sam biti Charles Bukowski

kada sam bio dijeteja nisam imao želju postati smetlaravijatičarili neko od ostalih sranja koju normalna djeca želerastao sam u ništatek takosve do svoje dvadesetekada sam napokon otkrio cugui poželio biti Charles Bukowski potom sam prestao plaćati stanarinunadajući se da ću završiti na ulicidane sam provodio u društvu opskurnh likova koji su […]

Art

Kad prodajemo kuću

Kad prodajemo kuću,kako da znamo koliko ona vredi?U pločicama u armaturi u gredi. U slepim zidovima gde otac osedi,kad prodajemo kuću, šta zapravo u njoj vredi? Onaj ležaj u sobi, gde još vidim otisnuto telo dede,i praznu trpezariju, gde svi mrtvi sede. I stakleno oko prozora što gleda na reku,zapamti […]

Art

Svetiljka

(Čovek u tami sebi samom pali svetiljku…)Heraklit, fr. 26 Tamo gde posadiše vešalaIznikoše čovek.Stigma zemlje.Zlatna teladOtpadnci sopstva. Sa omčom oko vrataK’o sa krunom od zlataIdemo u ravni s Bogom koracima od voska.Pad je Ikaru krilo. Sveća je telu oko. Mi smo svetiljka smrti. Una Radović