Tri poeme Crnjanskog, „Stražilovo“ (1920), „Serbia“ (1925), Lament nad Beogradom (1956), poznate su kao zavičajne pjesme (Petrov 2009: 182–183). Ovom prilikom ću govoriti o drugoj – „Serbiji“, koju sam nedavno prevela na italijanski, te je zato trebalo da je tumačim, usprkos „neprotumačivoj polisemičnosti“1 mnogih mjesta u tekstu. O „Serbiji“ možemo […]