Jasan Pogled
Zagreb, Zelengora, 12.2.2017. I Moja je krv moj put do tebe preludijum To je zemlja avaj ponekad čestoponekad isuviše, baština vetrovai onih što imaju manje nego ništavelika urna sa pepelom jednei zajedničke smrti koja se ponavljaali ne pregoreva sa vremenom nikadzemlja na koju ćete pasti čelomvi i ja i moje […]
Sada ona spava. Moždau ovaj čas stresa davnu tugu granjapod gluvim svodom pathnje; ništane osjećajući, daleka od sebe, sanjausahla možda groblja, možda izvorišta.Nečije su oči ostale,imena bivših po stablima;ispod lišća, ispod korenečije su zore ostaletavnilom Zelengore. Pomislimo: planduju šumenegdje, pogašene zaboravom;između nas luduju proplanciogrezli visoko travomkoja i ne zna staze […]
Rasklopljeno je ovdje nebo: svu noć granate rijeku tuku, i put nevidljiv, zid kanjona i most, i špilju, i okuku.Kolona gmiže tkivom tmine, daleko, daleko još je zora.Tek zvijezda drhne vrh litice, zašumi Piva dnom ponora.I krvnik zna sigurnu metu i oštri oko žedna lovca — da zgrabi i pticu […]
Za vrijeme partizanskog ratovanja moje kolege i ja imali smo prilike da operiramo pod svakakvim uslovima, ali, to moram da priznam, način vršenja operacije u Mratinju nikada više, ni prije a ni kasnije, nisam ponovio. Tu u Mratinju bio je pravi krkljanac. Selo puno naših boraca a bombardovanja iz vazduha […]
Pred zoru smo opet napali Košur, poslednji put. I ovaj put bez uspeha. Puškomitraljezac Miloš Nikolić Čelik, mlad abadžijiski radnik, nije se vratio s nama na polazni položaj. Nemački »šarac« presekao je Čelika u cik zore. Nikada neće stići u Srbiju, u svoj Loret kod Požege. … I eto, tako, […]
— Imamo da se dogovorimo o važnom zadatku, drugovi — počeo je sekretar ćelije Moma. Oči su uprte u njega i čekaju. A on govori polako i reči mu nekako polako dolaze. I nekako se ne slažu, kao da beže jedna od druge. Mrki ožiljak na levom obrazu čas mu […]
Naša bolničarka beše tako mlado, lepuškasto devojče, puno čari i gimnazijskih nestašluka. Banula je u četu s proleća, uoči pete ofanzive, i namah osvojila naše simpatije. Više od svih, s njenim dolaskom se izmeni naš komandir, stasit i dotad nehajan srbijanski delija, koji je s pesmom i šalom odolevao jurišima […]
Iz koje čistinom ko dlan? —pitaju noć i san.Iz Proleterske prve! —zglob im odgovori strven.Iz koje se utopi blisne? —pitaju izljuljane sjeni.Iz Prve dalmatinske, šjorodgovor zamire u pjeni.Iz koje se s točiš te na nju? —pitaju glasi u granju.Iz Druge srbijanske, Oj Moo… —odgovara mrtvi poj…Iz koje stasaste tu? —čujem […]
Obavještavajući ranjenike, počeo sam se i sam penjati uz kosu. Razmišljao sam kuda ću sada, sa kim ću se i u kom pravcu probijati. I sâm sam ranjenik, ali u ruku, a ovdje noge više vrijede no mnogo ruku. Tek mi je sada postalo jasno zašto se zdravi grupišu. I […]
Vjerovatno sam drugima tad i ja izgledao kao beznadan tifusar, kakve sam prije toga vidio stotine i stotine. Tifusar — možda pomalo i porugljiv izraz. U tom slučaju — sasvim nepravedan. Cijelo vrijeme velikih pokreta išao sam s tifusarima. Bio sam svjedok njihovih mnogih patnji i teških iskušenja. I poslije […]