Jasan Pogled
Zoran Rakočević PODGORICA DREAM titogradistička porodična drama kojoj je autor tek naturalizovani Podgoričanin pa želi da ovaj dramski tekst jednog dana neko kvalitetnije jezički titogradizuje i misaono popodgoriči Projekat je sufinansiran uz pomoć Sekretarijata za kulturu Glavnog grada Podgorica Podgorica, decembar 2024. Lica: TRUDA, majka (35 – 47 – 65) […]
Portir suda za prekršaje Nije mi dao da uđem deset minuta ranije U mrsku zgradu Stajao sam u hladu Dok kucne čas zanjihovu pravdu Čitao sam posljednji pozdrav Mog krvnika Svom izgubljenom sinu Mrzio sam čak i njušku Umrloga Ali sam nad roditeljskom toplinom oproštaja Dugo dugo u hladu plakao […]
Rođen sam sa pjesmomĐevojka je momku prsten povraćalaStara babica je zapjevalaSa mojim mahnitim đedovimaU sred porodilištaA oni su je pod ruku Odvukli u kafanu Majka je ostala u strahuJer je dijete jednom prije izgubilaBila je Nova godinaMajka je ostala u krviKoja se sa krevetaPreko podaProvukla ispod vrata jednihPa vrata drugihI […]
Gledam odozgo gledam s puta Najtoplija kuća postade mi santa ledena i svaki u njoj znanac netom stranac Žurno dalje svojim idemdrumom ne s tugom već s ponosomšto otuđen od te stravične studeni drhtim za onom koja me u tu kuću unosila ko čuvarkuću Zoran Rakočević
Danas smo u našem dvorištu pričali koga su prvog u kapelu u sanduku dotjerali Ratka iz zgrade misli da je njen Darko bio prvi Majka misli da je njena majka A jedan komšija misli daje čovjek koji se zove i preziva isto kao i ja Pomislio sam najbolje da je […]
Grlio bih stub ili sjenkuI isto bi mi biloKao da si tu Žao mi je što nemam ninačina ni pravaDa budem dijeteZa kojim sad mi vapisvaka kost Ne bi bilo loše smanjitiseIzgubiti se u širokomhodnikuU strmoglavom dvorištupasti na tjemeIzgubiti svijest Neko bi me podigao iponioVikao na mene i plakaoA ja […]
Prolazi ogroman kontinent vremena kao mirna krava na nebu. Zaći će za njim i ova pustinjau kojoj se decembar stopio sa odlaskom. U pijesak srce ponire. Ili je to gore samo bila kapu kojoj se zbraja zgrušana nevjerica. Ili je ipak neko blizak iz prikrajka samo plakao. Niko neće ništa […]
O, lijepo li jeružino cvijeće od plastikena susjednom grobu Upakovano u malu staklenu kutijublijedi mirnoali živi O, lijepo je neko o tebi brinuo, dušo Vještački cvijet u stakluna tvom grobuprima blago sunce Nema hladne kiše, dušonikad više Zoran Rakočević
Liči mi na svilenkasto inje Sve što je ojesenilo Ove sure godine Čekali smo da nam se hljeb rodi Pupilo je iz vrućih ruku Stalo sve u zajezereno oko Zatreptilo svojim bujnim krilima U dlan se držao život Da se nadoji S pupka Tijesto se grijalo u posteljini Zamračivale sobe […]
Ima li zemlje Ukrajinopocijepanih rukava i golih tabanaravna ravna zemljo zemljuštino dužan sam timakar jedno plakanje koje nosim ispod trusnog grlakao trudnica svoje pile sve bih dao da te nikadnijesam obišao tavorili smo u vozovimapili ljute travkemiješali trunje i varili votkerezali nam masne plohe da se trijeznimolizali smo prstekroz rukavice došla […]