Tag: Jasna Karamehmedović

Nadam se

Nadam se

| December 21, 2018 | 0 Comments

Nadam se da nisi kao ja- da ti ne treba piće da bi mogla i da hodom čuvaš ulice od pada, čak i sa visokim potpeticama, dok ženstvenost postaje smiješna. Nadam se da nisi kao ja- da voliš svoje pjesme, da ih pišeš i kad je sunčano i da se ne osvrćeš u strahu da […]

Continue Reading

Strah

Strah

| November 13, 2018 | 0 Comments

Prestravljena sam zbog godina koje se skupljaju iznad moje glave u džepu, u vozu, u ćaskanju, u učenju, u čekanju, u pošti, u banci, u bolnici. Prestravljena sam jer niko o tome ne govori, jer su dani beskrajno ćutanje o smrtnosti. Prestravljena sam jer me niko nikada na ulici nije zaustavio da pita “Izvinite,koliko nam […]

Continue Reading

Tvoj život

Tvoj život

| January 26, 2018 | 0 Comments

Tvoj tužni, kratki život zvuči kao priča koju bi neko ispričao u ponoćnim satima, da olakša breme susreta sa novim danom. Tvoj život zvuči kao film koji bi neko pogledao petkom veče, da zaboravi na činjenicu da poziv za izlazak ne dolazi. Tvoj život zvuči kao pjesma čija sažetost pogađa metu, suviše nestvarno i istinito, […]

Continue Reading

Krug

Krug

| September 25, 2017 | 0 Comments

  Slušam nas kako ponavljamo noć, tragično lijepi u besmislu. Znam da ispod kože je drugačije, pa zašto se onda uporno odlažemo? Gledam nas kako umaramo noć, savršeno ružni u ostajanju. Sigurna sam da najmanje smo baš ovdje, pa zašto smo onda uporno sadržani u istom? I usta ostaju suva, oči prazne, ruke nedovoljne, dok […]

Continue Reading

20 i previše

20 i previše

| September 1, 2017 | 0 Comments

Toliko godina, a malo toga naučenog – greške, zbunjenost, zime, izgubljene rukavice, slomljena ogledala, pijanstva, propuštena putovanja, bol u koljenu, čudni zvuci, besomučno guglanje uzroka svijeta, grickanje noktiju, spavanje do podne. Uskoro 20 i previše, a malo toga naučenog – ne udarati starije ljude, slati pretjerano učtive mailove, plesati samo u klubovima, nikako na ulici, […]

Continue Reading

Najteže je priznati

Najteže je priznati

| August 15, 2017 | 0 Comments

  Najteže je priznati da nisi srećan, da te je svijet iznevjerio. Zato o tome ne govoriš, o tome piješ, spavaš, putuješ, lutaš, zarađuješ platu planiraš, pratiš šablon, čestitaš brakove, rođenja, smiješ se. (Neka neko zastane i iskreno te pita o svemu što jesi, da zajedno ne razumijete) Najteže je biti razočaran glasno zato o […]

Continue Reading

Rođene istog dana

Rođene istog dana

| May 2, 2017 | 0 Comments

  Rođene istog dana iste godine. Ona pleše i slobodna je, ja moj horizontalni položaj ne dam čak ni petkom veče. Rođene istog dana, iste godine. Njoj tako dobro stoji uska garderoba, ja moje pidžame ne skidam ni nakon buđenja. Ona se usudi na svijet hiljadu puta u minutu, a ja pišem. Rođene istog dana, […]

Continue Reading

Zovem se Sarah Moon

Zovem se Sarah Moon

| April 2, 2017 | 0 Comments

  Zovem se Sarah Moon iako mi to nije ime. Rukama mogu dohvatiti nebo, pijem bez posledica, čitam Keruaka u vozovima, slušam Ninu Simone do kraja vremena ne budim se. Zovem se Sarah Moon iako mi to nije ime. Godine stoje, neumorno putujem, Island je bio najbolji, tamo sam upoznala tišinu svjetlosti i  čovjeka koji […]

Continue Reading