Author: admin

Anatomija Fenomena

Partizanska epopeja [Tema: Leonard Koen]

Piše: Slobodan Samardžija   Publika od angažovanih rokera nije očekivala puke pesmice o ljubavi i cveću, već jasan politički stav prema društvu u kojem stvaraju, kojem se obraćaju. Neki stvaraoci su na takve zahteve odgovarali direktno, poput pripadnika protestne struje u rokenrolu koju su predvodili Bob Dilan, Džoan Baez, Donovan, […]

Anatomija Fenomena

Niče – Vrijeme i život (1) [Tema: Niče]

Piše: Karl Šlehta   1844.15. oktobra Fridrih Vilhelm Niče rođen u Rekenu kod Licena kao prvo dete sveštenika Karla  Ludviga Ničea (r. 1813. kao sin sveštenika) i njegove supruge Franciske, rođ. Eler (r. 1826. kao ćerka sveštenika). 1846.Rođenje sestre. 1848.Rođenje brata. 1849.0čeva smrt; prema dijagnozi lekara Opolcera iz Lajpciga, od […]

Anatomija Fenomena

Danilo Kiš između poetike i politike (9) – Pesnici koji vole vlast, loši su pesnici [Tema: Kiš]

Između poetike i politike (Between Poetics and Politics) Međunarodni skup pisaca (International meeting of writers) Beograd, 15-17. jun 2005. godine Centar za kulturnu dekontaminaciju Priredila Mirjana Miočinović u saradnji sa Vladimirom Tupanjcem i Aleksandrom Savanović IX dio   Vladimir Arsenijević: Dobar dan i dobrodošli. Za razliku od jučerašnjeg dana, danas ću držati […]

Art

Utorak

    U kasno poslepodne po cvijeću parka ptice prosule vrisak. Milovala ga je dugo dok su po koljenima slijetale muve.   Damjan Pejanović

Anatomija Fenomena

Znati ono što jeste, bez pobune i očaja, učešće u apsolutnoj činjenici blistavog bivstvovanja [Tema: Hamvaš]

Valdštajn-sonata Valdštajn-sonata je trijumf trozvuka. Akord koji teoriju harmonije naziva trozvukom počiva na takvoj logici koja je najbliža muzičkom osnovnom stanju. Valdštajn-sonata jedva da prestupa izvan ovog osnovnog trojstva, a ako i prestupa, čini to samo zato da bi se on vratio još s većim akcentom. Zbog toga je delo […]

Anatomija Fenomena

O ljudskoj gluposti (1) – Glupost ne da čovjeku da otputuje na zvijezde [Tema: Krleža]

Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. […]