Milorada Pavića i Miloša Crnjanskog osim književnosti vezuje i jedan zajednički datum, datum večnog odlaska. Miloš Crnjanski umro je 30. novembra 1977. godine a Milorad Pavić 30. novembra 2009. godine. Svako sećanje donosi buđenje i svako buđenje donosi jedno sećanje. Ako ste dovoljno brzi možda ćete ga uhvatiti. Sa tim […]
Author: admin
Nadam se
Nadam se da nisi kao ja- da ti ne treba piće da bi mogla i da hodom čuvaš ulice od pada, čak i sa visokim potpeticama, dok ženstvenost postaje smiješna. Nadam se da nisi kao ja- da voliš svoje pjesme, da ih pišeš i kad je sunčano i da se […]
Nzambi [Tema: Mitologija]
Bog naroda Bakongo iz Angole. Poistovećen sa suncem, Nzambi je samoopstojan, svemoćan i ” zna sve”. Pripadnici naroda Bakongo kažu: “Niko ga nije stvorio, nikoga nema iznad njega.” Nzambi, “čudo nad čudima”, dobrostivo je božanstvo, koje “vodi računa o siromahu”. Izgleda da je taj bog neba susretljiv i prema […]
Zločin koji se peva [Tema: Fuko]
Početkom XIX veka novine su se uglavnom sastojale iz dva delà. Jedan je bio “objektivna” priča ο događajima, ispričana od strane nekog anonimnog lica; drugi deo je bila tužbalica zločinca. U ovim čudnim pesmama od optuženog se očekivalo da uzme reč da bi prepričao svoje delo; brzo bi evocirao svoj […]
Humka u Čoki
U banatskoj varošici Čoki pored ceste ima jedna humka i na njoj spomenici krajputaši sahranjeni su tamo još pre drugog velikog rata Židovi Aškenazi tamo, u sred tog teškog vojvođanskog blata Ponegde natpis na hebrejskom negde Davidova zvezda, jedan je kamen prazan Okolo kućerci mali crepovi skrnavi teška kapijska vrata […]
Vanja Kovačević: o predstavi Krivica
Piše: Vanja Kovačević Pojam krivice stoji u centru interesovanja dramatičara još od začetka drame, pa ne čudi što mu se u različitim, ili ako baš hoćemo, svim vremenima, oni vraćaju na način primjeren vremenu u kojem žive i pišu. Nebojša Romčević u svojoj drami Krvica , priči napisanoj u […]
Kornelije Tacit [Sto knjiga koje bi spasio Bela Hamvaš]
Čovečanstvo sebi mnogo duguje; najveći dug je velika studija o Tacitovom stilu. U njoj bi trebalo reći da Tacit ne govori ni o čemu drugome doli o ananke, o neminovnosti. To je objašnjenje za ove čvrste rečenice, ovu malorekost, ovu mrgodnu fragmentarnost, ovu neprijatnu strogost. To je u njenu ono […]
Ubistva o kojima se priča [Tema: Fuko]
Memoari Pjera Rivijera dolaze nam nakon skoro sto pedeset godina, kao jedan veoma čudan tekst. Sama njegova njegova lepota bila bi i danas dovoljna da ga zaštiti. Loše se branimo od pomisli da je bio potreban jedan i po vek nagomilanih i preobraženih iskustava, kako bi ga na kraju mogli […]
Blez Paskal [Sto knjiga koje bi spasio Bela Hamvaš]
Postoje tri stepena čitanja Paskala. Na prvom, čoveka zaslepi njegov čudan stil. Na drugom, potresaju ga patnje ovog velikog srca. Na trećem, misli: konačno čovek! Konačno čovek koji ja jesam, dopola neveran, ali želi da bude vernik, nesrećnik, grešnik, tamnik, zabludeli koji hoće da bude srećan, jak, svetao, siguran – […]
Pesnik trenutka koji nestaje [Tema: Crnjanski]
Piše: Svetlana Velmar-Janković Šta danas znače Sabrane pesme Miloša Crnjanskog? Jednostavna i razumljiva na prvi pogled, poezija Miloša Crnjanskog postaje sve zagonetnija što se bolje upoznaje. Zato nije neobično što ova poezija, više no druge, neposredno zavisi od čitaoca. Više nego poezija Rastka Petrovića, recimo, i više nego Vinaverova, koje […]

