Jasan Pogled
Dvadeset petoga maja dvije hiljade dvadeset i druge oko dvadeset dva sata i dvadeset minuta topla noć zrelog proljeća je prekrivala Budvu, primorski crnogorski gradić okupiran haotičnim betonskim monstrumima koji se guremaju međusobno u pokušaju da izbiju na samu obalu mora, a ja sam napravio užasan, neoprostiv zločin. Pozornica tragičnog […]
Kao i svaka enciklopedistika, Enciklopedija mrtvih ima stroga pravila i u sadržinskom i u formalnom smislu. Njeni sastavljači ne rade nasumice, već bilježe podatke na osnovu precizno formulisanih zakona. Junakinja se susrijeće sa biografijom svog oca koja je brižljiv i nepristrasno ispisana u enciklopedijskom pogledu. Za objektivnost podataka garant su […]
Spas od mojih muka došao je sa potpuno neočekivane strane; a istovremeno s njim ušlo je u moj život nešto novo, što i dan-danji vrši uticaj na mene. U našu latinsku školu stupio je bio nedavno jedan nov đak. On je bio sin neke imućne udovice, koja se bila preselila […]
Miroslav Krleža: Na rubu pameti Agora, Zrenjanin 2012. Nema danas na svijetu ničeg, što se tiče čovjeka, da nije izobličeno. Pomanjkanje je ukusa pomanjkanje pameti, jer nešto, što je pametno, to jest što je punoživotno, to jest prirodno uslovljeno, ne može biti nego skladno, nego ukusno. A kod nas, uzmite prosječan prerez kroz život bilo kog našeg prosječnog ili istaknutog čovjeka! Sve je […]
Jesam, da, to sam ja. Priznajem! Bez kape i šešira – sam bačen ovdje. Izgubljen. Loš, zao, štoviše oduran. Lažno skroman. Ofucan. Prekomjeran. Bolestan. Odan kao kurva. Popustljiv porocima. Pokvaren, da, to sam ja. Jesam. Priznajem! Usamljen, razočaran. Depresivno ravnodušan. Kažem, samome sebi kriv. Hodač po ivici, no nimalo hrabar. […]
Ostaje mi prazna, izgužvana kutija cigareta Republicana i bajati časopis koji je ovde ostavila. Ostaju mi dve poslednje vozne karte. Ostaje mi papirni salvet na kojem je nacrtala moje lice iz usta mi izlazi loptica s rečima, reči kazuju nešto smešno. Ostaje mi i jedan list akacije pokupljen pre neko […]
Ljubavna pisma kao dio epistolarne književnosti kroz istoriju iznosila su intenzitet osjećanja, strast, razočaranje, tugu, bol, patnju, čežnju, žudnju, nježnost, jad i radost, rastanke i ponovne sastanke. Sva ta osjećanja mogla su u potpunosti da se iskažu samo na papiru. U antičkoj književnosti dopisivanje se njegovalo kao poseban vid retorike, […]
Osvrćući se na posljednjih dvesta godina istorije, čovjek jedva da može ili uopšte ne može da uguši izvjesnu neobičnu zabrinutost. S koljena na koljeno, planski sa svijeta su nestali, odozgo prema dolje, najprije kralj, potom redom: prvosveštenik, velikaš, državnik, naučnik, vojnik, umjetnik, pa ili su se izgubili zauvijek, ili […]
Vidovnjak iz Montevidea „Iskrenost? Samo pažljivo s tom rečju. Uostalom, draga, zar se pre četiri sata nismo tako dogovorili? Sećaš li se šta smo rekli? Prošlost ne postoji. Naravno da je teško izbrisati je. Ali priznaj da bi bilo lepo zadržati ovu današnju sliku, ti i ja na ovom mračnom […]
Iza žutog oblaka je moja večna kuća.Tamo je drveće crno, crno mu je lišće.Šuma sva crna je, a opet sjajna. Svaki cvet plam je sam i krzna leopardasjajnija su od zvezda.Šare na zverima upile su svu svetlost kosmosa.U mojoj večnoj kući noći nema. U njenom središtu je bezvremeni hramOd krilatih […]