Jasan Pogled
Margerit Jursenar (1903-1987) je nesumnjivo jedna od najznačajnijih književnih pojava u dvadesetom veku, a verovatno i u istoriji književnosti. Namerno ne ističem da je to jedna od najznačajnijih spisateljica kako bih izbegao i pomisao kod čitaoca da njen značaj u ovim kratkim redovima vrednujem na osnovu njenog odnosa samo sa […]
Nada je luksuz. Večna noć u krvi izmišljenom oku slepim zidom preti. O vatro tamna iza sebe, ko prvi da ljubim Tako ljubim, ne mogu da se setim. „Svest o zaboravu“ Kad su me mladi ljudi iz redakcije „Koraka“ pitali da li bih mogao da spremim „Sećanje na Branka Miljkovića“ […]
Život pesnika Ako pesnik ima ikakvu obavezu prema društvu, to je da dobro piše. Pošto je u manjini, on nema drugog izbora. Ako tu obavezu ne ispuni, pašće u zaborav. Društvo, s druge strane, nema nikakvih obaveza prema pesniku, napisao je Josif Brodski, jedan od najvećih pesnika i esejista Rusije […]
Harold Blum: Borhes, Neruda i Pesoa – hispanoportuglaski Vitmen [3] Niko u zapadnoj književnoj tradiciji nije tako silovito potkopavao ideju o besmrtnosti književnosti. On vraća čitaoce na svoj početni motiv za građenje metafore, za željom da bude drugačiji i da se pronađe na nekom drugom mjestu, za izborom da postane pisac. Nesuđena […]
Kiš je jedan od najvećih evropskih pisaca posleratnog perioda, ali njegova reputacija u zemljama engleskog govornog područja nije onakva kakvu zaslužuje. Kišovo delo crpi ogromnu snagu iz pokušaja da osvoji stvarnost prepravljanjem dokumentarne istine. U obimnoj esejističkoj knjizi Čas anatomije (1978) Danilo Kiš je razvoj kratke priče podelio na dva razdoblja: pre […]
VII – To sam ja, kćeri moja! Ja sam, srce moje! – začu Katarina kad dođe k svesti i ugleda pred sobom staru služavku. Starica nagnuta nad njom, čini se nešto šapće, ispružila iznad nje svoju uvelu ruku i prska je hladnom vodom. – Gde sam to ja? – zapita […]
Kakosamojoš uvek lažui u svojojdevedesetoji odlažusebismrtdok ne postanelegenda. Svet je stavljenu rukepuneflekastaracaranoranilaca. Slojevitamoći naborinjihovestarekožepreziruglatkoću. Mi, međustarcestavljeni,grizemonoktedo nervai višene rastemo. Tvrdokorni,mudrai dobrostivioni opstajuu svom asketizmui nadživećenas uskoro. Ginter Gras
U našem gradu neko na nešto puca…Muklo bum, bum, bum na nedeljnoj ulici.Ljubomora može krv da pusti.Može crne ruže da stvori.Na koga li pucaju? Na tebe su to noževi isukaniNa Vaterlou, Vaterlou, Napoleone,Elbina grba ti na kratkom trupu,I sneg, što razmešta svoj blistavi escajgHrpu po hrpu, govoreći: Pst! Pst! Sa […]
Za prvog osnivača atomizma — Leukipa, postoje čak mišljenja da uopće nije bio historijsko lice. To mišljenje imade svojih pristalica i danas. Prvi je tu tvrdnju iznio Epikur (342 do 271), koji je rođen 40 godina poslije Aristotela. Međutim, Aristotel, i njegov učenik Teofrast na više mjesta spominju Leukipa i […]
Slava Tebje pokazavšemu nam svjet! Hvala Ti, Gospodi, jer si me na brijegu jednoga Tvojega svijeta udostojio izvesti i zrakah jednoga Tvojega divnoga sunca blagovolio napojiti. Hvala Ti, Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio – koliko me od moga đetinstva Tvoje nepostižimo veličestvo […]