Jasan Pogled
Gdje duh je neustrašiv, a čelo uspravno; Gdje slobodno je znanje; Gdje svijet ne lome skučeni zidovi kućni; Gdje riječi izviru iz srca istine; Gdje neumorna težnja pruža ruke prema savršenstvu; Gdje se bistra struja razuma ne gubi u pustoj pješčari mrtvih običaja; Gdje ti vodiš duh prema sve široj […]
Dan osvanu a ja – Skadar, zle me sile pretvorile u gomile, do temelja porušile. Tri godine tako one mene lome, a ja više nisam kadar da se zidam i survavam niz litice. Gojkovice, mlada Gojkovice… Vito Nikolić
Kad pogledam nebo, samotnička ljutnja što ne mogu taknut azur ravnodušni što nada mnom večno vlada tajna mutna što mi samo nemoć ostaje i ćutnja, izgnanička ljutnja u srcu me guši! Kad mislim na prošlost, i na istoriju, na tu kosturnicu gde su vêci pleva, oh! turobne tuge senke me […]
Negde oko 1938. godine, Pol Valeri je zapisao: „Istorija književnosti ne bi trebalo da bude povest o autorima i nepredvidivim okolnostima u njihovoj karijeri ili karijeri njihovih dela, nego povest o Duhu kao stvaraocu ili potrošaču književnosti. Ta istorija bi mogla da bude napisana bez pominjanja ijednog pisca”. Nije to […]
Dok silažah, nedavno, niz nehajne Reke, Lađari me, osetih, prestadoše vući; Njih, gole, o šarene pribiše direke, Za mete ih uzevši, Indijanci bučni. Nosac sukna engleskog i flamanskog žita, Bezbrižan, bez posade bejah, u slobodi! Reke me, kad prestade metež da mahnita, Pustiše da zaplovim kud me želja […]
Tvrdi k’o pruće lesa, a zlatasti dah oko njih Peruša – čiviluci rebara; bedra prignuta, vitke Butine k’o užad spletena; kolena glavčine; cevasti gnjati – Glava i noga, plećke i gnjati I sivo oko što sve to vodi, jedna su družina; zajedno potežu; Drže se sapeti. Svakoga uda mišić […]
Hriste, veliki moj druže, siđi u ovaj dan na prljavo predgrađe; Tu, gde su u mesto zavese, okna od leda, U fabrike raspevanih dimnjaka pod oblacima sivim; Tu gde umesto gradskog stražara šeta poniženje i beda Čekaju te hiljade gladnih ruku dece, uplakanih žena I ljudi nemih u svome […]
Hoće li moći junački sin ono što ne mogu ili neće drugi? A ako bude mogao, hoće li željeti? Ako bude mogao i želio, hoće li to biti dovoljno? A ako bude dovoljno, hoće li to biti dovoljno dobro? Može li sam, jer će biti sam, protiv krda, protiv čopora? […]
Često sanjam čudni san što me osvaja o neznanki koja ljubit bi me htela, i koja me, večno drugačija i vrela, voli i svu dušu s mojom dušom spaja. Jer ona mi shvata srce puno vaja, shvatila je, avaj, mene čim me srela. Samo ona može, s moga bledog čela, […]
Svi smo u opsadi ovih crnih dana, Sve nas podjednako tuku, moj Gosparu, i s kopna, i s mora – sa svih strana Samo grmi: barut! barut! barut! Ne poznajem nikog sred dima i tmuše, ali ipak ćutim ovu mržnju staru koju nikogović sipa, obezdušen, na sve što smo bili, […]