Bilo je to kao da se neizlečivost ostvarila:Užas je bio na vrhuncuU isto vreme kad i očaji neprebol.A to se širiloNa čitav život moje duše u budućnosti. Bog tada beše postao nepronalaziv.Bila je jedna crna tačkaU koju se slila moja sudbina. I počivala tamoSleđenaSve dok se vremenaNisu upila u apsolut. […]
Art
Sve što znaš o meni
Sve što znaš o meni suSlovaNanizana na tastaturi telefonaMisliIzbačene u etar bez mnogo razmišljanjaPorukeUpućene izmišljenim prijateljima PodrugivanjaI dodvoravanjaI samo jedan mali prozor na vrhuSa koga se ne smeši ničije liceVeć samo ukrštene linijeKao boreIli kao dlanKoji ti pružam Aleksandra Leković U Beogradu, 2020.
Vetar, maske i lišće
Udara na prozore pećine, Svetinjom je prijatelji zovu Ja sam gore i slušam kako pucaju Rešetke I prozori za njima. Udara na tabane za tabanjanje Šetanjem ga prijatelji zovu Ja sam dole, i gledam kako se kotrljaju Lišće I maske među njima. Maske. I lišće među njima. Marko Jovanović
Kada su mi javili da odlaziš
Kada su mi javili da odlaziš,Ja sam vešto uskočio u tvoj levi džep i mene da poneseš..Nije baš bilo prostrano, naša soba u umetničkom stanuali šta da se radi. Umetnički život je težak! Uživam u otkucajima tvog srca, mnogo su jaki.Nas dvoje smo uvek bili različiti..Desno i levo, baš kuca! […]
Jaša Grobarov – Odričem se
Odričem se tmine što me prekriOdričem se nauke o lepome boluStihova u krvi bolova u mesuOdričem se svega što naučih s mukomSvojih prvih reči kazanih u praznoI bogatstva bedeKad ulazim u travu odričem se tragaKroz veliku zemlju prolazećNe poznajem više bolest što me snađeU teškome snu na početku snageIstrošen odlazim […]
Milovan Glišić – Posle devedeset godina
Još onda kad su Zarožani zaturili vilama orahe na tavan; kad su pojili vrbu i sejali so; kad su išli četomice u planinu te sekli čačkalice da iščačkaju zube; kad su istezali gredu, skakali u jarinu, unosili pregrštima videlo u kuću, i tako dalje… bila je u nekog Živana Dušmana, kmeta u Ovčini, začudo […]
Zašto pišem
za Muhameda Abdagića Prošetao me otac kroz čaršiju U prvom đačkom odijelu Među jošaničkom sirotinjom – Među jednakima Srete nas tad Abdagić Muhamed A moj mu je otac znanik Posramih se odijevke očeve I odmaknuh se Od njega – Bezdan taj Između oca i mene Udolmit mogu samo knjigama (1990-2020) […]
Šta su mrtvi nama
Moja druga nana Nena bila jeKao čovjek neustrašljivaI pravedna Kad bi me povela na Turbe Da palimo svijećeGovorila je: Ja kadgod dođem vi spavate Bilo me sram Hodeći kroz grobljeDa pitam a šta su mrtvi nama Šaban Šarenkapić (2020)
Buđenje
Popeh se na goru Sa koje me u visine uznesoše Dva bića – aždaja i gavran; Da vidim ono, Što se drugačije, osim tim letom, Videti ne može. Prođosmo kroz svetlosne Pukotine neba I gle! Ispod mene bejahu Sunce, Mesec i Zvezde, A ispod njih Čitav svet nepostojećih. Svuda oko […]
Mene u jatima napuštaju reči
Sad više nema tame u koju nisam sišao po svoje zlato. Nag i siromašan padam u provaliju. Sve poznato i drago trampih za nepoznato, unapred slaveći svoju pogibiju. Zidaru je lako: kad mu je teško kuće zida. Lekaru je lakše: kad je bolestan ljude leči. Meni je najteže ljubavi moja […]

