Piše: Muharem Bazdulj Budućnost nas, kaže pjesma, uči da budemo sami, sadašnjost da budemo hladni i uplašeni. Pjesma nam ne kaže čemu nas uči prošlost, usprkos klišejiziranoj mantri o istoriji kao učiteljici života. Ipak, pjesma govori o Španskom građanskom ratu, a time, makar i implicitno, odgovara i na pitanje čemu […]
Hronike Otpora
Šta čekate? Što trpite?
Kultura sećanja – Stjepan (Stevan) Filipović (1916-1942) Piše: Jovana Gligorijević Među poslednjim rečenicama koje Egziperijev Mali princ izgovara pre kobnog ujeda zmije, koji će ga, bestelesnog, odvesti kući, među zvezde, nalazi se replika koja glasi: “Za sve ljude zvezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvezde su vodiči. Za […]
Život i smrt Srđana Aleksića
Piše: Miljenko Jergović U Beogradu smo ovaj put na kratko, samo zbog filma. Melina i Srđan, scenaristiKrugova, čuvaju nam karte, ali gužva je oko premijere, ne možemo se u miru naći, nego u podne odlazimo u Dom sindikata, dvorana 2, na konferenciju za štampu. Tamo će biti njih dvoje, uzet […]
Crvena Ema [12] – Odlazak Eme Goldman
Sedamnaestog februara 1940. godine Ema Goldman je igrala bridž sa prijateljima kada je odjednom kolabrirala. Srčani napad. Prijatelji kažu da je bila svjesna dok je dolazila ljekarska pomoć. Ležala je na zemlji i nije mogla da govori. Niko to nikada nije uradio. Spriječio Emu Goldman da govori. Nijedna vlada na […]
Crvena Ema [11] – Španski gradjanski rat
Čak ni kratkotrajni uspjeh lucidno pisane autobiografije Živeći svoj život nije mogao da obnovi reputaciju Eme Goldman. Nastavila je da piše i radi, upozoravajući na pojavu fašizma u Evropi. Kada je počeo Španski građanski rat Ema Goldman se pokrenula. Njena pisma su opet bila puna oduševljenja i želje za borbom. […]
Crvena Ema [10] – San Trope
Gdje sada da krenem – pitala je Ema, više sebe nego mene u jednom pismu. Postala sam specijalista za egzil – gorko je zaključila. Nakon što je četiri godine živjela kod prijatelja u Engleskoj, u proljeće 1927. dobija poziv od pokrovitelja umjetnosti i kulture Pegi Gugenhajm da se nastani […]
Crvena Ema [9] – I opet – egzil
U boljševičkoj Rusiji nije bilo mjesta za Emu Goldman – rekla mi je nekoliko godina kasnije, u Francuskoj. U Rusiji nije bilo mjesta ni za Aleksandra Berkmana. Kada sam dobio prva pisma od nje, kada sam je prvi put nakon Rusije vidio, kada mi je ispričala šta je sve doživjela, […]
Crvena Ema [8] – Rusija, razočaranje
Ne znam kako se Ema osjećala kada je stigla u Rusiju. Ništa mi o tome nije pisala, nijesam dobio pismo od nje nakon progonstva u Rusiju, više od godinu dana. Ali mogu da pretpostavim. Revolucija, ostvarena Revolucija! Sve ono što je željela, o čemu je maštala! Šta je tačno očekivala […]
Crvena Ema [7] – Deportacija
U februaru 1916. godine Ema je opet uhapšena i osuđena na 15 dana zatvora. Deset mjeseci kasnije Rejtman je uhapšen. Dobio je kaznu zatvora od šest mjeseci. Nakon što je izašao Rejtman je priznao Emi da je zaljubljen u jednu ženu koju je upoznao dvije godine ranije, u Njujorku. […]
Crvena Ema [6] – Povratak Berkmana
Nakon 14 godina zatvora, u maju 1906. godine Aleksandar Berkman postaje slobodan čovjek. Ema je imala 37 godina. Rekla mi je nakon povratka iz Detroita gdje je sačekala Berkmana: “Imam 37 godina i nijesam onakva kakvu je on očekivao. Saša je to odmah primijetio.” Berkman je šansu anarhizma vidio u […]