Jasan Pogled
nikada nisam voleo da živim na ulici i klonio sam se čorbe za bednike, vojske spasa i svih takozvanih utočišta. bio sam tako jezivo mršav da sam kad se okrenem jedva video svoju senku pod bleštavim popodnevnim suncem. nije mi bilo važno, dokle god sam što dalje od gomile. […]
vidim starce u mirovini u supermarketima i mršavi su i ponosni su i umiru oni gladuju stojećke i ne kažu ništa. davno prije, među ostalim lažima, podučavali su ih da je tišina . junaštvo. sada, nakon što su radili cijeli život, inflacija im je postavila zamku. osvrću se ukradu zrno […]
noć kad sam umirao znojio sam se u postelji i slušao šturke i vani su se borile mačke i mogao sam osjetiti svoju dušu kako propada kroz madrac i u trenutku prije nego što je udarila o pod ja sam skočio bio sam gotovo preslab za hodanje ali sam […]
Postoje stepeni ludila, i što si luđi, ljudima je to očiglednije. Najveći deo života skrivao sam svoje ludilo, ali ono je tu. Neko mi recimo govori o ovom ili onom, i dok me ta osoba gnjavi svojim bajatim opštim mestima, desi se da zamislim njegovu ili njenu glavu položenu na […]
sjedim pod ovim svjetlom i gledam u Buddhu. Buddha se smije meni i svemu: stigli smo tako daleko i otišli nikamo. živjeli smo tako dugo i jedva uopće. Buddha se smije. Buddha je ova porculanska statua što noćas sjedi nasuprot meni dok pjesme ne stižu. Čarls Bukovski
pušim cigaretu i opažam komarca sploštena na zidu i mrtva dok orguljaška glazba iz dubine stoljeća svira kroz moj crni radio i dolje moja žena gleda iznajmljenu kasetu na videu. ovo je prostor između prostora, kad stalni rat popusti samo na trenutak, kad uzimaš u obzir bezobzirne godine: borba je […]
nisam znao da Meksikanci to rade: bik je bio odvažan i sad su ga vukli mrtva po areni za rep, odvažna mrtva bika, ali ne bilo kojeg bika, ovo je bio poseban bik, i meni posebna lekcija… i premda je Brahms ukrao svoju Prvu iz Beethovenove Devete, i […]
Svi ćemo umrijeti, svi, kakav cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne činimo. Terorišemo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.
telefon ne zvoni. sati vise mlitavi i prazni. svi osim mene žive. tome kao da nema kraja. jedne noći postalo je jako loše. trebao mi je samo glas. okrenuo sam tačno vreme i slušao njen glas dok govori: jedanaest časova, deset minuta, deset sekundi. jedanaest časova, deset minuta dvadeset sekundi. […]
Piše: Čarls Bukovski Trebalo bi da isečem nokte na nogama. Stopala me bole već nekoliko nedelja. Znam da je to zbog noktiju, pa ipak ne nalazim vremena da ih skratim. Stalno se borim za svaki minut, nizašta nemam vremena. Naravno, kad bih mogao da izbegnem hipodrom imao bih mnogo vremena. Ali […]