Jasan Pogled
Zgusnute godine po ludnicama sviću. Tražim pjesmu da nadjača krv i meso. Šaka neba šaka je pepela. Jata krotkih, pojci Neće se razdaniti nad ovim bićem. Zvjezdana je noć nad Jerusalimom. Šaka pepela za šaku neba. Milost silazi, Umire se dublje i snažnije. Danilo Đurica
* Zaboravi na dane i noći, Zaboravi, ti koja si još uvijek lijepa, Na nejasno buncanje mrtvog svijeta. Svako je lice po jedna mora Što prije zaboravi, dušo moja. * Ti, koja se odmećeš daleko u pustoš na put kroz tamne katakombe Koja putuješ bez saputnika u ambis vječnosti Samo […]
Nebom jecam, bezdomnošću propjevavam Čežnjiva su mi mrtvila. Staklenim okom ubogog nekog tamo Neutješna utroba, nepomični hladni trup Gleda s očekivanjem Otiču mi saputnici tiho niz osunčanu strminu života Zagubiše mi se jeseni, Ne govore mi trešnje više zimi, Niti su mi počinci u ružinom stablu. Ko li plače […]
Tu, pod nepokretnim nebom Sijaću, tih U svojoj prostoti Zbacih sa sebe sve što je ljudsko I samo ovde na dnu Daješ se poznati ti Bože ljubavi Koji si prosjačko srce Danilo Đurica
U nespokoju, k’o u crnom zamku Znaj samče, Preduboka je škrinja života Teški sarkofag, Koji dijele prokleti i blaženi. Znaj, da mi što idemo Mrtvačkim hodom Pod olujnim brijezima bivstva Dok nam nad čelima lebdi Crno Nosimo samo sne I jedni druge čuvamo ljubavlju I darujemo pjesmom. Danilo Đurica
Gorka septembarska predvečerja Srca obgrljenog krivicom, Košmarne noći beskičmenosti. Jutra dolaze U teškim okovratnicima samoće. Valjano je bolno živjeti, Tuđinski, prazno, vratolomno Bez pjesme i prijatelja. Danilo Đurica
Dogorjela su Naša otrovna sopstva. Umobolno duše miruju U potpalublju crne galije. Iz nijeme pustoši dolazi nam bogotražitelj, Kao anđeo. Poprimajući oblik nemoćnog . Srcu bola pjeva nedirnutna jesen. Klonula su draga lica, Zasićena i okoštala. Grobarska bratstva U grimiznom oku Nose jedno poznanje : Sve najprije mora da […]
Otuđeni, U noćima trovanja i bijesa Ne pronalazimo ništa Živimo bez uspomena U međuprostoru A bijeda je sve neprobojnija Bijeda prosjaka i hramova Sa zavjetom mrtvog Boga Koja se saopštava jezikom samozaborava Zovemo se djecom zemlje Govorimo krišom u polumraku Boli nas ovo vrijeme bez proroka Mi smo oni […]
Kada se rastajemo,Pred ogledalom primadoneOstaje nedovršena prepiska,Snovi zaglavljeniIzmeđu vječnosti i ništavila Kada se rastajemo,Lutanja su nesvetaVenera pati,Slijede godine bezavičajnosti Kada se rastajemo,Dani ustaju plačući,Nema povratkaU stari kameni grad Kada se rastajemo,Prepoznajemo seJer dijelimo istiBeskonačni, sumračni put Kada se rastajemo,Iznosimo, dajemo naduKao djevicu – da je pogubeI nadanje umire spokojnoKao […]
Čovjek je kobna povijest U njemu tajna sanja bijeg Jer biti – to je strahota Duh njegov uči se umiranju Vještini se ništavila daje U njemu traje Zemaljsko vrijeme Zavedenost zbivanjima Tomu ga uče Sjaj crna zvijezdo posrnuća Patnja prerasta u pobožnost Sloboda je posve bestjelesna S […]