Tag: Jasna Karamehmedović

Art

Neki to zovu hipersenzitivnost

Neki to zovu hipersenzitivnost Bezbrižan siponekad zabrinut ali zbog sebe, fakulteta, nezuvraćene ljubavi,uglavnom lebdiš kao mjehurjer budućnost čeka, zove te, sve je uzbudljivo, dugo ćeš biti tu, putovaćeš,onda iznenada sve boli,mrtve ptice, mrtvi puževi,svaka nepravda slomi srce,izopačenost postaje jasnijai sve te brine,kako ćeš sat, dan, ručak,kako sva ta ustajanja u […]

Art

Nadam se da nisi kao ja

Nadam se da nisi kao ja –da ti ne treba piće da bi se moglai da hodom čuvaš ulice od pada,čak i sa visokim potpeticama,dok ženstvenost postaje smiješna. Nadam se da nisi kao ja –da voliš svoje pjesme,da ih pišeš i kad je sunčanoi da se ne osvrćešu strahu da […]

Art

Nastavljati uprkos svemu

Nastavljati uprkos svemu, uprkos tome što su ženu u Avganistanu kamenovali zbog glupe, lažne optužbe,što je sin jednog moćnika autom usmrtio djevojčicu i nastavio da vozi, i nije dobio zatvorsku kaznu,nastavljati posle svake mržnje, bijesa, bespomoćnostikao da se nas to ne tiče ili smo mnogo jaki ili smo nezainteresovani,ne znam […]

Art

Psihoterapija svemira

Guglam tvoje simptomepa svoje pa simptome svijeta,razbolim se od svega, iz sekunde u sekundu mijenjam dijagnoze jer predugo sam tu, predugo osjećam sebe, puls, srce, previše je glasan svaki znak da tu sam i da ljudi ne vole dovoljno, znam da ću biti mirnija kad stane ovo ludilo, apatija, ratovi,prestaću […]

Art

Izliječiću sve

Ono što me je uništilo prethodnih godinamalo je duži spisak,iznutra vječna putovanja, nepredvidljiva surova, najčudnija,zastrašujuća,šta li će još ovaj mozak donijetii gdje i kome postojalo je vrijeme kad ja nisam bila ja, kad bila sam ništai svaki čovjek, životinja, predmet,blizu kraja, a sa osmijehomnikad dalja od zemlje dotakla suštinu prozrela […]

Art

Moraš sam

Nisi kod kuće par dana i misliš sve će biti drugačije kad vratiš se, brineš, biljke će umrijeti, voće će istrunuti, stan će pasti, slomiće se, grad će da pobjegne, mnogo brineš, zemljotres će obaliti sve knjige sa police i parfem sa veš-mašine, kad na povratku zatekneš potpuno isto stanje […]

Art

Sve sam unaprijed

Sjećam se tog prozora u sobi,toliko sreće pored njega,samo sam postojala, posmatrala, maštalai sve je bilo moguće u tom pogledu sa prozora moje sobe, neko cijelog života ne osjeti to što sam jau toj običnosti do suza voljela ljudei neboi muziku valjda sam znala da jednom to tako neće bitipa […]

Art

Srce stane iznenada jedno jutro prije doručka

Srce stane iznenada jedno jutro prije doručka, sruši se u kupatilu, na hladne pločice, neko ga doziva, kuca na vrata, ljuti se na nepomično srce koje je izabralo to jutro i sunce vrisak, plač, a onda sve isto, dan se nastavlja, i dalje je lijep i topao doručak još uvijek […]

Art

Moj grad isplačem svakog dana

Moj grad isplačem svakog dana,prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti automobile kojima upravljaju bezumna licaisfrustriranost, bahatost […]