Neki to zovu hipersenzitivnost Bezbrižan siponekad zabrinut ali zbog sebe, fakulteta, nezuvraćene ljubavi,uglavnom lebdiš kao mjehurjer budućnost čeka, zove te, sve je uzbudljivo, dugo ćeš biti tu, putovaćeš,onda iznenada sve boli,mrtve ptice, mrtvi puževi,svaka nepravda slomi srce,izopačenost postaje jasnijai sve te brine,kako ćeš sat, dan, ručak,kako sva ta ustajanja u […]
Tag: Jasna Karamehmedović
Nadam se da nisi kao ja
Nadam se da nisi kao ja –da ti ne treba piće da bi se moglai da hodom čuvaš ulice od pada,čak i sa visokim potpeticama,dok ženstvenost postaje smiješna. Nadam se da nisi kao ja –da voliš svoje pjesme,da ih pišeš i kad je sunčanoi da se ne osvrćešu strahu da […]
Nastavljati uprkos svemu
Nastavljati uprkos svemu, uprkos tome što su ženu u Avganistanu kamenovali zbog glupe, lažne optužbe,što je sin jednog moćnika autom usmrtio djevojčicu i nastavio da vozi, i nije dobio zatvorsku kaznu,nastavljati posle svake mržnje, bijesa, bespomoćnostikao da se nas to ne tiče ili smo mnogo jaki ili smo nezainteresovani,ne znam […]
Da nije društvenih mreža ne bih znala koliko srećnih ljudi ima
Da nije društvenih mreža ne bih znala koliko srećnih ljudi ima naizgled srećnih ili zaista srećnih koliko se putuje, pije sa cvijećem u kosi, sa osmjehom od uva do uva sa raširenim rukama koliko naizgled bogatih i zaista bogatih koliko samo markirane garderobe odlazaka u spa, u luksuzne hotele, restorane,da […]
Psihoterapija svemira
Guglam tvoje simptomepa svoje pa simptome svijeta,razbolim se od svega, iz sekunde u sekundu mijenjam dijagnoze jer predugo sam tu, predugo osjećam sebe, puls, srce, previše je glasan svaki znak da tu sam i da ljudi ne vole dovoljno, znam da ću biti mirnija kad stane ovo ludilo, apatija, ratovi,prestaću […]
Izliječiću sve
Ono što me je uništilo prethodnih godinamalo je duži spisak,iznutra vječna putovanja, nepredvidljiva surova, najčudnija,zastrašujuća,šta li će još ovaj mozak donijetii gdje i kome postojalo je vrijeme kad ja nisam bila ja, kad bila sam ništai svaki čovjek, životinja, predmet,blizu kraja, a sa osmijehomnikad dalja od zemlje dotakla suštinu prozrela […]
Moraš sam
Nisi kod kuće par dana i misliš sve će biti drugačije kad vratiš se, brineš, biljke će umrijeti, voće će istrunuti, stan će pasti, slomiće se, grad će da pobjegne, mnogo brineš, zemljotres će obaliti sve knjige sa police i parfem sa veš-mašine, kad na povratku zatekneš potpuno isto stanje […]
Sve sam unaprijed
Sjećam se tog prozora u sobi,toliko sreće pored njega,samo sam postojala, posmatrala, maštalai sve je bilo moguće u tom pogledu sa prozora moje sobe, neko cijelog života ne osjeti to što sam jau toj običnosti do suza voljela ljudei neboi muziku valjda sam znala da jednom to tako neće bitipa […]
Srce stane iznenada jedno jutro prije doručka
Srce stane iznenada jedno jutro prije doručka, sruši se u kupatilu, na hladne pločice, neko ga doziva, kuca na vrata, ljuti se na nepomično srce koje je izabralo to jutro i sunce vrisak, plač, a onda sve isto, dan se nastavlja, i dalje je lijep i topao doručak još uvijek […]
Moj grad isplačem svakog dana
Moj grad isplačem svakog dana,prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti automobile kojima upravljaju bezumna licaisfrustriranost, bahatost […]