Jasan Pogled
Dva nerazdvojna tužna prijatelja kupaju se u jezeru. Septembarski dan, voda suviše hladna. Hladnoća ih uveseljava, tjera na razuzdan smijeh. Jednom od njih voda se sklapa nad glavom. Drugi osjeća da će potonuti, da će ga smijeh, kao gvozdena kugla odvući na dno. To ga još više zasmijava.
Ispod zimovnika Svetog Petra, na namreškanoj skadarskoj vodi ljuljnuo se čun. Sjedim za stesanim hrastovim stolom i prepuštam se vinu. I snoviđenjima. Slutim joj vrške pod košuljom u nabubrelom sumračju. Upijam melodiju medonosnog glasa zapljusnut golotinjom ženinog koljena. Ozaren svicima postiđene želje osluškujem miomiris ženstvenosti,žuborje strasti. Bubri mirišljava noć osvećena […]